Istraživački tim predvođen urednicom Saškom Cvetkovskom, sastavljen od još četiri novinarke i jednog novinara, dvadeset i dva mjeseca istraživao je prijave dvadeset i četvero građana Sjeverne Makedonije i Kosova. Njihove obitelji plaćale su liječenje od koronavirusa u klinici od 12 tisuća eura naviše, a sam tretman hemofiltracije koštao je od tri do pet tisuća eura. Riječ je o metodi pročišćavanja krvi najsličnijoj dijalizi bubrega, za koju sam Mitrev u filmu tvrdi da je dovoljna indikacija za njezino korištenje 'ako uhvatite mehanizam u nastanku, prije nego što počne tzv. citokinska bura'.

Film otvara svjedočanstvo obitelji Brezev iz Velesa, koja je izgubila svog člana tijekom liječenja u bolnici, zbog čega se već na početku upozorava da njegov sadržaj može uznemiriti osobe koje su izgubile bliske osobe tijekom pandemije. Supruga preminulog svjedoči da je njezin suprug tijekom tretmana hemofiltracije bio izložen nizu bakterija, za koje joj je osoblje klinike govorilo da je 'to normalno' i da 'te bakterije postoje u svakom od nas'.

Dokumentarac potom kontekstualizira lik i djelo Žana Mitreva, liječnika koji je magistrirao na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, specijalizirao kardiologiju na zagrebačkom Rebru, a međunarodnu karijeru ostvario u Njemačkoj. Njegovu je kardiokiruršku kliniku u Skoplju 2000. otvorio tadašnji predsjednik države Boris Trajkovski, a bivši makedonski premijer Ljubčo Georgievski u filmu tvrdi da je tamošnja vlada nabavila klinici opremu u vrijednosti od oko 12 milijuna eura.

Moderno opremljena bolnica i medijski eksponirani liječnik u percepciji javnosti predstavljaju suprotnost upropaštenom državnom zdravstvu, no istražujući biografiju Žana Mitreva, novinari dolaze do informacija da se brojna međunarodna priznanja kojima se on hvali mogu kupiti, primjerice u susjednoj Bugarskoj za nekoliko tisuća eura. U filmu je naglašena i činjenica da je Mitrev obilato protežiran u tamošnjoj javnosti - tijekom epidemije koronavirusa bio je najdraži gost svih medija koji su ga predstavljali kao vrhunskog eksperta i za pandemiju, iako je po struci kardiokirurg.

Dakako, kad je riječ o postupanju u spornim slučajevima koje film tematizira, makedonske institucije nisu bile tako agilne. Nad preminulim pacijentima nije obavljena obdukcija, niti su obitelji žrtava dobile potpunu dokumentaciju o liječenju u bolnici. Skopski Centar za javno zdravstvo, koji je dužan obavijestiti državna tijela o unutarbolničkim infekcijama, nije zabilježio takvu pojavu, a nitko iz bolnice nije ih prijavljivao, iako je to po zakonu bio dužan. Također, javnim bolnicama, poput skopske infektivne klinike, prema iskazu njezine ravnateljice Milene Stevanović, unatoč teškoj situaciji s covidom nije padalo na pamet koristiti kontroverznu metodu hemofiltracije krvi koju je Mitrev primjenjivao i obilato reklamirao u medijima jer, kako je rekla, 'postoji mogućnost gubljenja pacijenta'.

No pravi skandal nastupa tek u zadnjoj trećini filma, kad novinari otkrivaju da je Mitrev tijekom liječenja pacijenata zapravo provodio klinička ispitivanja filtara za hemofiltraciju američke kompanije Baxter, koje je - kako u filmu tvrdi uvoznik njihovih proizvoda za Makedoniju - pokušao besplatno dobiti u sklopu sponzorstva istraživanja.

Filtri čije je korištenje američka Agencija za lijekove odobrila u liječenju posebno teških oboljenja, baš kao ni metoda hemofiltracije krvi, nigdje nisu korišteni za liječenje covida izuzev u klinici Žana Mitreva. Da bi stvar bila gora, Lirim Šabani, ravnatelj Makedonske agencije za lijekove i medicinska sredstva, u filmu potvrđuje da niti jedno navedeno istraživanje nije prijavljeno toj agenciji, uspoređujući to sa situacijom vozača autobusa koji ga vozi bez dozvole.

Od svih ovih optužbi klinika Žana Mitreva brani se priopćenjem u kojemu tvrde da je u pitanju 'lažan, netočan i tendenciozan govor mržnje, kreiran s namjerom potpunog iskrivljavanja činjenica vezanih uz dugogodišnji uspješan rad bolnice u kojoj radi više od 400 stručnjaka'. Sam Mitrev pojavljuje se u filmu u nekoliko navrata, uglavnom hvaleći svoju ulogu u makedonskom i regionalnom zdravstvu, no - prema tvrdnjama autora filma - nakon pojave novih informacija vezanih za istraživanja vršena u njegovoj klinici prestaje surađivati.

Nakon emitiranja filma, prema tvrdnjama autora, javile su se stotine drugih pacijenata sa sličnim iskustvima, no na društvenim mrežama mogu se pročitati i negativni komentari, uglavnom u obranu 'liječnika koji je učinio puno za Makedonce', a kojega ovim putem 'blati konkurencija'. Oglasio se i aktivni ministar zdravstva Bekim Sali te je za srijedu najavio objavu nalaza inspekcijskog nadzora u bolnici, iako je, kao i njegov prethodnik Venko Filipče, odbio sudjelovati u dokumentarcu. Osnovno javno tužiteljstvo u Skoplju otvorilo je predmet u sklopu kojega bi trebalo istražiti ovu jezivu priču, još jednu u nizu medijski eksponiranih afera koje je u regiji upropaštenog javnog zdravstva donijela epidemija koronavirusa. Kako i sami autori na koncu filma kažu - istraga se nastavlja.