Premda se 'bolni rezovi' još uvijek samo najavljuju, mnogima su se oni već i dogodili: ostali smo bez posla ili nam je smanjena plaća, strepimo za svoja radna mjesta, porasle su nam rate kredita i životni troškovi, uveli ste nam dodatne poreze, stegnuli smo remen koliko god smo mogli... Mislite da trebamo još? Pa dajte, režite više, ubi nas ovo iščekivanje!
Nakon što je, uz puno muke, predsjednik Josipović nekako uspio posložiti svoj, ne baš tako mali savjetnički tim, na Pantovčaku se, nenadano, pojavio novi problem. Ne, ne mislim pritom na navodne dvojbe oko razine predsjednikove sigurnosti - o tome neka brinu oni kojima je osiguranje štićenih osoba uža specijalnost. Mislim ovdje na nešto drugo.
Naime, ako je vjerovati medijskim izvješćima, na svoja dojučerašnja radna mjesta i dalje dolaze ne samo članovi Josipovićeva tima, nego i bivši savjetnici bivšega predsjednika Mesića. Nitko im, naime, nije rekao da je njihov posao završen, da Mesića više nema, da je njihov bivši šef s Pantovčaka preselio na Šalatu i da novi državni poglavar s njima ne računa. Nitko im nije rekao da je gotovo. Sam Josipović, profinjen kakav već jest, ponadao se da će oni to sami shvatiti. Slao im je neizravne signale, prestao ih zvati na kolegije, možda im je i govorom tijela pokušavao dati do znanja kako stvari stoje. No oni i dalje uporno dolaze u predsjednikov ured, sjede, nadaju se kakvom-takvom poslu, čekaju neki premještaj.
Možda bi ih Josipović i zadržao, ali ni to nije lako. Proračun Ureda i ovako je strašno napet, ionako prevelik broj zaposlenika već je povećao dovođenjem svoga tima i tu prostora za sve one stare jednostavno neće biti. Što bi tek javnost rekla kad bi sada od Vlade tražio dodatne limuzine i vozače? Jer, Bože moj, oni stari na to su navikli, a ni novima te 'sitne radosti' ne bi bilo pošteno uskratiti. Čak ni fotelja u uredu nema dovoljno, pa bi morao nabavljati nove. Da nije tragično, bilo bi smiješno!
Možda je u svom starom uredu trebao ostati i Mesić
Kao da nije bilo dovoljno to što se osnivanjem Ureda bivšeg predsjednika, donedavnom predsjedniku omogućilo da nastavi političko djelovanje i nakon isteka dvaju mandata, umjesto da ode u zasluženu mirovinu. Tako je to riješeno, kažu, i u nekim drugim zemljama, pa neće ni Hrvati biti 'cicije'!
Kao da nije dovoljno to što predsjednikovi savjetnici, kao državni dužnosnici, u slučaju 'gubitka posla' imaju pravo na šest mjeseci pune plaće, a potom na polovicu toga iznosa idućih pola godine. I nakon što se za dio svojih savjetnika pobrinuo sam Mesić, poslavši ih u diplomaciju, a dio ih je preuzeo novoizabrani predsjednik Josipović, sada i ovi preostali očekuju da ih se nekako zbrine! Kako je krenulo, možda bi stvarno bilo najbolje da su i Mesić i svi njegovi savjetnici jednostavno ostali na Pantovčaku barem još nekoliko godina, da bi novog predsjednika mogli na miru 'uvesti u posao'. Ili da je osnovan i Ured bivših savjetnika bivšega predsjednika, pa 'kad je bal, nek' je bal'!
Koliko god ova (ne)zgoda s bivšim savjetnicima izgledala bizarno, ima u njoj puno simbolike. Obrazac je, očito, više nego dobro uhodan: novi dolaze, ali i stari ostaju, makar kao savjetnici savjetnika ili pomoćnici pomoćnika. Nitko se, naime, stečenih privilegija ne odriče svojevoljno, osobito kad te privilegije plaća netko drugi. Nije li i predsjednica Vlade Jadranka Kosor još prošloga ljeta od direktora javnih poduzeća čak i zatražila uštede, no oni nikako da ih provedu.
Tko sve u tim poduzećima ima pravo na službene automobile i kartice, bonuse i službena putovanja, dnevnice i naknade i koliko nas sve te privilegije u konačnici koštaju, javnost može samo nagađati. No, začudo, umjesto da za to snose neku odgovornost, vodstva tih državnih mastodonata, mahom gubitaša, mogli bi biti nagrađeni, ni manje ni više nego – povećanjem plaća
Dajte više režite, ubi nas ovo iščekivanje
Istodobno, javnost se već mjesecima oprezno priprema na 'bolne rezove' koji bi trebali uslijediti. Hvala vam lijepo, gospodo političari i državni dužnosnici, na pažnji i obzirnosti, no mnogima od nas bolni su se rezovi već dogodili: ostali smo bez posla ili nam je smanjena plaća, strepimo za svoja radna mjesta, porasle su nam rate kredita i životni troškovi, uveli ste nam dodatne poreze, stegnuli smo remen koliko god smo mogli... Mislite da trebamo još!? Pa dajte, režite više, ubi nas ovo iščekivanje!
No prije nego što nam još štogod 'srežete', imali bismo i dvije molbe. Zapravo tri: dajte napokon odrežite malo i sebi i svojima! Zatvorite više te sve silne rupe kroz koje se novac uzet od građana slijeva na račune svih tih nametnika! A onda, nakon što na taj način pokažete solidarnost s 'običnim smrtnicima', uvjerite nas da odricanja koja od nas očekujete imaju neki vrijedan cilj i ograničeni rok. Spremni su građani na odricanja, ali ne zato da bi 'vama gore' sve ostalo po starom. I, da, prestanite nas više nagovarati da opet počnemo trošiti 'kao nekad'. Samo bi nam još i to trebalo! Da nismo 'stali na loptu' još prije 30-ak mjeseci dok ste nas vi još uvjeravali u to da krize neće ni biti, svi bismo skupa već davno bili propali.