Britanski konzervativci u utorak su na čelo stranke izabrali karizmatičnog političara i bivšeg novinara Borisa Johnsona te će on će u srijedu od Therese May preuzeti funkciju premijera Ujedinjene Kraljevine u jednom od najznačajnijih trenutaka u britanskoj politici.

Theresa May zasjela je u premijersku fotelju prije tri godine, no nakon niza neuspjeha u pokušajima da izlazak Velike Britanije iz Europske unije (tzv. Brexit) dogovori pod uvjetima na koje bi pristali i britanski i europski političari, krajem svibnja objavila je svoju ostavku. Konzervativna stranka od tada je među nekoliko kandidata tražila svojeg novog vođu, a u utorak je na tu poziciju izabran Johnson, nakon što su na kraju birali između njega i protukandidata Jeremyja Hunta.

Boris Johnson je vrlo dobro poznat lik britanske politike i javnog života. Političku karijeru započeo je kao zastupnik u britanskom parlamentu početkom milenija, a posljednja istaknuta pozicija bila mu je ona državnog tajnika za vanjsku politiku (dužnost koja odgovara ministarskoj poziciji kod nas) u razdoblju od 2016. do 2018. godine. Zagovornik je izlaska Britanije iz EU-a, i to je, naravno, glavno pitanje oko kojeg će se vrtjeti početak njegova mandata.

Johnson je obećao da će od EU-a tražiti novi sporazum ili će krajem listopada Britanija napustiti Uniju bez ikakvog dogovora. No za svoje namjere morat će osigurati i podršku britanskog parlamenta koji je odbio odobriti sporazum što ga je dogovarala Theresa May, ali je odbio i podržati izlazak iz članstva bez dogovora. S druge strane, EU konstantno tvrdi da nema namjere ponovo otvarati pregovore o sporazumu.

Osipanje državnih tajnika

Ideološki gledano, kroz godine i funkcije, Boris Johnson se uglavnom pokazivao kao ekonomski i društveni liberal, iako neprestance drži auru čvrstog konzervativca. Ken Livingstone, britanski političar i bivši gradonačelnik Londona, prije nekoliko godina kazao je da je svojedobno strahovao od Johnsona kao 'najčvršćeg desničarskog ideologa nakon (Margaret, op.a.) Thatcher', no da je tijekom Johnsonova gradonačelničkog mandata došao do zaključka da se radi o 'prilično lijenom idiotu koji samo hoće biti na poziciji' i ne raditi previše. Popularni britanski komičar John Oliver ovih ga je dana opisao kao 'moralni vjetrokaz' koji se okreće kako vjetar puše i kao osobu bez ikakvih čvrstih principa.

Drugi politički analitičari ističu da je Johnson prilično 'prilagodljiv' političar, odnosno da prilagođava svoje stavove o pojedinim pitanjima ovisno o situaciji. Njegov pristup politici neki su prozvali 'oportunističkim', odnosno 'pragmatičnim', a ono što je sigurno to je da Johnson izaziva oštre podjele, čak i među konzervativcima.

Trojica britanskih državnih tajnika, David Gauke, Philip Hammond i Rory Stewart (redom: pravosuđe, financije i međunarodni razvoj), ovih dana najavili su svoje ostavke ako Johnson postane premijer jer ne žele raditi za njega, a u utorak ujutro svoju je ostavku već podnijela Anne Milton, zadužena za zanatsko obrazovanje unutar odjela britanske vlade za obrazovanje, također konzervativka. Dan prije ostavku je dao i Alan Duncan, zadužen za odnose s Europom i Amerikom.

I izvan Britanije Johnson je podložan kritikama. Prilično je izravan u utorak bio povjerenik Europske komisije za zdravlje i sigurnost hrane, litvanski političar Vytenis Andriukaitis. On je usporedio Johnsona s Borisom Jeljcinom, svojedobnim ruskim predsjednikom koji je vodio Rusiju nakon raspada Sovjetskog Saveza. Andriukaitis je Johnsonove populističke najave o posljedicama Brexita izjednačio s ispraznim obećanjima koja su davali ruski političari o brzom uspostavljanju reda i tržišne ekonomije nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Iz novinarstva u parlament

Punim imenom Alexander Boris de Pfeffel Johnson, rođen je u New Yorku, zbog čega ima i američko i britansko državljanstvo (roditelji su mu Britanci). Daljnji preci su mu mješavina židovsko-muslimansko-kršćanskih korijena. Johnson se školovao u elitnim britanskim školama Etonu i Oxfordu, a karijeru je 1987. počeo kao novinar u britanskom dnevniku The Times. Nakon što je zbog falsificiranja izjave dobio otkaz uspio se zaposliti u konkurentskom listu The Daily Telegraph. Kao višegodišnji dopisnik tih novina iz Bruxellesa, Johnson je bio izvor mnogih senzacionalističkih članaka u kojima je pretjerivanjem zastrašivao britansku javnost od strogih birokrata iz Bruxellesa, potpirujući time britanski euroskepticizam.

Novinarsku karijeru završio je kao urednik časopisa The Spectator 2005. iako se već 2001. našao u političkim vodama kao zastupnik u parlamentu. U ožujku 2007. najavio je kandidaturu za gradonačelnika Londona i iduće godine na tu je poziciju i izabran. Vrijeme na čelu Londona bilo mu je obilježeno i uspjesima i neuspjesima, a nakon dva mandata vratio se u parlament.

Theresa May ga je došavši na premijersku poziciju imenovala državnim tajnikom za vanjske poslove, a dvije godine kasnije, u srpnju 2018., Johnson je dao ostavku na svoju poziciju zbog neslaganja sa smjerom u kojem je vodila pregovore oko izlaska Britanije iz EU-a.