Navedena rješenja donesena su većinom glasova svih sudaca, uz tri izdvojena mišljenja, precizirao je Ustavni sud.

Ustavni sud je, ponovno dajući legitimitet svim korona odlukama, priopćio da je Stožer civilne zaštite dužan, na temelju raspoloživih znanstvenih spoznaja dostupnih u trenutku donošenja propisa ili njegovih izmjena, donijeti onu mjeru za koju ocijeni da je najmanje restriktivna s jedne strane, a da jednako učinkovito štiti javno zdravlje od koronavirusa s druge strane.

''Ustavni sud, u uvjetima pandemije koronavirusa koja još uvijek traje, od donositelja mjera očekuje da mjere koje donosi ubuduće sadrže obrazloženje na temelju kojeg će adresati tih mjera, kao i javnost, biti upoznati s razlozima zbog kojih je pojedina mjera donesena, odnosno iz kojeg će biti razvidno da je poštovano ustavno načelo razmjernosti'', izvijestio je.

Sud je dodao kako u odnosu na prigovor o nadzoru nad radom Stožera ponavlja da Stožer djeluje pod neposrednim nadzorom Vlade RH koja je prema Ustavu odgovorna Hrvatskom saboru, a o kojem ovisi u kojoj će se mjeri koristiti svojim ovlastima nadzora rada Vlade RH.

Ustavni sud: Testiranje u zdravstvu i socijali legitimno

Pojašnjavajući svoju odluku kojom nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom odluke Vlade RH o uspostavi nacionalnog sustava za izdavanje EU digitalne covid potvrde, sud je podsjetio da je predlagatelj osporio samo točku odluke kojom je predviđeno da se covid potvrde na nacionalnoj razini mogu koristiti i u druge svrhe sukladno odlukama Stožera donesenim na temelju Zakona o zaštiti pučanstva.

Sud je dodao da to ne znači da je Vlada RH prekoračila svoje ovlasti i obveze u provedbi Uredbe EU te je konstatirao da je korištenje covid potvrda Stožer predvidio u više svojih odluka, od kojih su neke predmet ustavnosudskih postupaka.

Ne prihvaćajući prijedlog vezan za obvezno testiranje svih zaposlenika zdravstvenih ustanova i socijalne skrbi na koronavirus najmanje dva puta tjedno, sud je utvrdio da je legitimni cilj obveze testiranja zaposlenika u zdravstvenom sustavu i sustavu socijalne skrbi zaštita zdravlja i života pacijenata i korisnika socijalne skrbi koji borave u ustanovama, a koji su ranjiviji zbog oslabljenog imuniteta uslijed životne dobi ili bolesti.

''Cilj mjere je zaštita pacijenata i korisnika socijalne skrbi koji borave u tim ustanovama, odnosno smanjiti na minimum rizik od zaraze tih osoba'', precizirao je sud dodajući kako je istovremeno legitimni cilj zaštiti i živote te zdravlje zaposlenika u zdravstvenom sustavu i sustavu socijalne skrbi koji su neophodni u pružanju usluga, kao i održivost samih tih sustava.

Ustavni sud je prisnažio kako prema rezultatima znanstvenih istraživanja i prikupljenim iskustvima stečenim za vrijeme epidemije proizlazi da je znatno manja vjerojatnost zaraze i širenja koronavirusa među osobama koje su cijepljene ili preboljele koronavirus nego među necijepljenim osobama.

Sud je dodao da je netočna tvrdnja pojedinih predlagatelja o jednakoj mogućnosti zaraze od strane cijepljenih i necijepljenih osoba, s obzirom da iz većeg broja znanstvenih radova proizlazi da su zdravstveni radnici koji su cijepljeni u manjem riziku od onih necijepljenih i predstavljaju manji rizik za pacijente nego necijepljeni zdravstveni radnici.

''Stoga nametanje obveze testiranja zdravstvenih djelatnika i djelatnika socijalne skrbi na koronavirus koji dolaze na posao, najmanje dva puta u sedam dana, nije doneseno proizvoljno, već se temelji na znanstvenim i stručnim radovima te iskustvima prikupljenima tijekom godine i pol trajanja pandemije'', ocijenio je sud.

Sud: Mjera testiranja brza i bezbolna

Ustavni sud je nadodao da je Stožer odredio mjeru koja je prikladna, nužna i razmjerna cilju koji se želi postići, a ujedno ne predstavlja prekomjeran teret za njezine adresate. Uz to, sud smatra da je testiranje mjera podobna za rano otkrivanje prisutnosti virusa, a postupak testiranja brz i bezbolan, dok su rezultati poznati u kratkom roku.

Sud ističe da prema tome zaposlenici imaju mogućnost izbora između dostupnog i besplatnog cijepljenja ili testiranja koje je omogućeno na nekoliko tisuća mjesta u RH, a čiji trošak snosi poslodavac.

Ustavni sud je očito neosnovanim ocijenio i prigovore vezane za dužnost države da osigura da građani budu obaviješteni kako cijepljenje nije obvezno i da nitko ne može biti izložen političkom, društvenom ili drugom pritisku da bude cijepljen ako to ne želi, kao i prigovor da se osporenim odlukama zapravo uvodi opća obveza cijepljenja.

Sud je u tom dijelu odluke ponovio da je adresatima ostavljena mogućnost izbora te da predlagatelji nisu pokazali da bi postojalo nejednako postupanje prema pojedincima na temelju njihovog cijepnog statusa, odnosno da je određena skupina pojedinaca stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na cijepljene pojedince.

Ustavni sud je nadodao da osporena mjera na prvi pogled upućuje da su svi pojedinci dužni predočiti covid potvrdu te da obveza predočenja potvrde nije uvjetovana njihovim cijepnim statusom jer se ona može ishoditi i na temelju dokaza o preboljenju ili testiranju pa je osporena mjera jednako primjenjiva, neovisno o njihovom cijepnom statusu, na sve pojedince koji žele pristupiti zdravstvenim uslugama u zdravstvenom sustavu.

''Činjenica jest da cijepljeni i oni koji su preboljeli ne moraju udovoljiti dodatnom uvjetu testiranja, međutim, navedeno ne upućuje da su tim uvjetom necijepljeni pojedinci koji nisu preboljeli koronavirus stavljeni u nepovoljniji položaj u odnosu na cijepljene ili one koji su navedenu bolest preboljeli i da im je time nametnut nerazmjeran teret'', smatra sud.

Uz to, sud je istaknuo da se opća obveza cijepljenja može uvesti samo zakonom, a ne odlukama Stožera.

''Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da zahtjev da se obvezno testiraju osobe koje nisu cijepljene i koje nisu preboljele koronavirus u ovom slučaju ima objektivno i razumno opravdanje. Osporena mjera ima legitiman cilj i razmjerna je u smislu da je uspostavljena pravedna ravnoteža između interesa zajednice i poštovanja prava i sloboda pojedinaca'', istaknuto je u priopćenju.

U odnosu na prigovore predlagatelja da se zabranom zaposlenicima boravljenja u prostorijama poslodavca izravno i neposredno ograničava njihovo pravo na rad i slobodu rada ako se odbiju testirati odnosno predočiti covid potvrdu ili odgovarajući drugi dokaz, sud je naveo da koje će to daljnje posljedice imati na radni odnos tih osoba ne određuju osporene odluke već opći propisi radnog prava te propisi koji uređuju javnu i državnu službu.

Odluka o testiranju u javnom sektoru naknadno

Analizirajući prigovore da su zaposlenici u zdravstvu i socijali u nejednakom položaju u odnosu na ostale zaposlenike, jer se mjera obveznog testiranja odnosi samo na njih, sud je utvrdio da je, s obzirom na pogoršanje epidemiološke situacije i povećanog rizika, nužno bilo uvesti mjeru kojom bi se smanjio rizik da zaposlenici zaraze osobe čiji su životi i zdravlje dodatno ugroženi zbog primarne bolesti i narušenog imuniteta.

''Stoga je legitimno u određenim djelatnostima, u kojima je procijenjeno da postoji opasnost osobite izloženosti riziku od prijenosa i širenja zarazne bolesti, uvesti posebne sigurnosne mjere obveze testiranja ili dokazivanja o cijepljenju ili prebolijevanju bolesti jer se time utječe i na održivost zdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi, kao i na kontinuitet u pružanju zdravstvene zaštite i socijalne skrbi'', izvijestio je sud.

Ustavni sud je podsjetio da je, po naravi poslova skrbi o najugroženijoj skupini stanovništva na liječenju u smještaju u socijalnoj skrbi, ta mjera najprije uvedena u te djelatnosti te da opseg mjera ovisi o trenutnoj epidemiološkoj situaciji.

Sud je istaknuo da je će o suglasnosti s odlukom o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova, kojom je obveza testirana proširena i na tzv. javni sektor, odlučiti naknadno nakon što zaprimi zatraženo očitovanje Vlade RH, odnosno nakon što protekne rok koji je ostavljen Vladi za dostavu traženog očitovanja.

Ustavni sud je izvijestio kako nije prihvatio prijedloge za ocjenu suglasnosti vezane za odluku Stožera o uvođenju posebne sigurnosne mjere predočenja covid potvrda pri prijemu pacijenata kod kojih se planira hospitalizacija, provođenje dijagnostičko-terapijskih zahvata koji generiraju aerosol, od drugih pacijenata kojima je potrebna medicinska skrb ako postoji visok rizik od širenja zaraze te od pratnje pri porodu, od roditelja ili skrbnika djece koji borave na smještaju s djecom i od pratnje i posjetitelja hospitaliziranih pacijenata.

Polazeći od svojih načelnik stajališta iz rješenja od 14. rujna 2020. godine te stajališta objavljenih u utorak, Ustavni sud je ocijenio da ta odluka slijedi legitiman cilj i ispunjava zahtjeve razmjernosti.

Navedena rješenja donesena su većinom glasova svih sudaca, a izdvojena mišljenja sudaca koji su glasali suprotno navedenih rješenja bit će dostupna nakon što protekne rok za izradu izdvojenih mišljenja, zaključio je Ustavni sud.