Njemačka vlada suočava se s velikim kritikama javnosti nakon što je potvrđeno da je 28 deportiranih afganistanskih državljana, koji su svi bili osuđeni kriminalci, dobilo po 1.000 eura 'džeparca' prije nego što su vraćeni u Afganistan. Ovaj slučaj izazvao je buru reakcija i otvorio raspravu o moralnim i pravnim aspektima deportacija, posebice kada se radi o povratku u zemlje sa složenim humanitarnim i sigurnosnim uvjetima, kao što je Afganistan
Dana 1. rujna 2024. godine, 28 afganistanskih državljana ukrcalo se na let iz Njemačke prema Kabulu. Ovaj let predstavljao je prvu seriju deportacija u Afganistan otkako su radikalno-islamistički talibani preuzeli vlast u zemlji u kolovozu 2021. Svi deportirani bili su osuđeni za različita kaznena djela i nisu imali pravo boravka u Njemačkoj. Prema izvorima iz njemačkog Ministarstva unutarnjih poslova, protiv svih njih su izdani nalozi za protjerivanje.
Međutim, ono što je izazvalo najveću pažnju i kontroverzu nije bio sam čin deportacije, već činjenica da su svi deportirani prije leta dobili po 1.000 eura u gotovini. Prema informacijama koje je prvi objavio časopis Der Spiegel, ukupan iznos isplaćenih sredstava iznosio je 28.000 eura, što je izazvalo ogorčenje među dijelom javnosti, osobito s obzirom na činjenicu da su ti novci isplaćeni osobama osuđenim za kaznena djela.
vezane vijesti
Zašto su kriminalci dobivali novac?
Njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova Donje Saske potvrdilo je ovu isplatu, objašnjavajući da je ona rezultat preporuke Saveznog ministarstva unutarnjih poslova (BMI). Prema njihovim navodima, isplata 'džeparca' osmišljena je kako bi se osigurao minimalni dostojanstveni uvjeti za preživljavanje tijekom prijelaznog razdoblja od šest do devet mjeseci po povratku u Afganistan. BMI je naglasio da je cilj ove mjere izbjeći mogućnost zabrane deportacije zbog prijetnje nehumanog ili ponižavajućeg postupanja, što bi bilo protivno odredbama Europske konvencije o ljudskim pravima.
U skladu s tim, BMI je procijenio da će iznos od 1.000 eura po osobi biti dovoljan za privremeno pokrivanje osnovnih potreba, kao što su smještaj, hrana i osnovna higijena. Ministarstvo unutarnjih poslova Donje Saske dodalo je da su se sve pokrajine uključene u proces zajednički dogovorile o ovom iznosu, nastojeći izbjeći pravne komplikacije koje bi mogle spriječiti ili odgoditi deportaciju.
Pravni temelji i sudske odluke
Glavni razlog iza isplate ovih sredstava leži u kompleksnoj pravnoj situaciji koja se odnosi na deportacije u zemlje sa složenim humanitarnim uvjetima, kao što je Afganistan. Europska konvencija o ljudskim pravima, kojoj je Njemačka potpisnica, zabranjuje deportaciju u zemlje gdje postoji značajan rizik od nehumanog ili ponižavajućeg postupanja. To se odnosi i na slučajeve gdje bi povratak mogao rezultirati ozbiljnim ugrožavanjem osnovnih životnih uvjeta deportirane osobe.
Njemački sudovi već su donijeli nekoliko presuda koje potvrđuju ovaj princip. Na primjer, u presudi Saveznog upravnog suda iz 2022., sud je zaključio da deportacija može biti zakonita samo ako su osnovne potrebe deportirane osobe osigurane za predvidljivo razdoblje nakon povratka. Financijska pomoć, poput ove isplate od 1.000 eura, smatrana je dovoljnim sredstvom za privremeno osiguranje tih potreba.
U toj presudi sud je naglasio da nije presudno osigurati dugoročnu egzistenciju deportirane osobe, već samo da se izbjegne trenutačno siromaštvo ili ekstremni uvjeti neposredno nakon povratka. Prema sudu, ako osoba može zadovoljiti osnovne potrebe barem u prvih nekoliko mjeseci po povratku, deportacija može biti provedena u skladu sa zakonom.
Kritike i reakcije javnosti
Unatoč pravnim objašnjenjima, vijest o isplati novca deportiranim kriminalcima izazvala je burne reakcije u javnosti. Mnogi građani izrazili su nezadovoljstvo, smatrajući da je neprihvatljivo isplaćivati novac osobama koje su počinile kaznena djela i koje su protjerane iz zemlje. Kritičari su posebno naglasili da ova isplata šalje pogrešnu poruku i može se tumačiti kao nagrada za kriminalce, prenosi Tagesschau.
Politički akteri, osobito iz konzervativnih krugova, također su iskoristili ovu situaciju kako bi kritizirali politiku migracija i azila. Oni tvrde da ovakve mjere potkopavaju povjerenje građana u sustav pravde i vladavinu prava, te da su nepravedne prema njemačkim građanima koji se suočavaju s ekonomskim poteškoćama.
S druge strane, branitelji ljudskih prava i pravni stručnjaci naglašavaju da isplata ovih sredstava nije nagrada, već nužna mjera kako bi se poštovale međunarodne obveze Njemačke. Oni ističu da bi u suprotnom, Njemačka mogla biti optužena za kršenje ljudskih prava, što bi imalo ozbiljne pravne i moralne posljedice.
