Američki časopis Vanity Fair u novom broju objavio je veliki članak o najpoznatijem svjetskom zviždaču Edwardu Snowdenu, u kojemu on detaljno objašnjava motive za svoje postupke te odbija etiketu izdajnika koju mu američki politički establishment pokušava prišiti
'Svaka osoba se sjeća jednog trenutka u svom životu kada je svjedočila nekoj nepravdi, maloj ili velikoj, i odlučila pogledati u drugom pravcu jer su se posljednice interveniranja činile previše strašne. Ali postoji granica na količinu nepristojnosti, nejednakosti i neljudskosti koju pojedinac može tolerirati. Ja sam tu granicu prešao. I nisam sam u tome', izjavio je za Vanity Fair poznati zviždač Edward Snowden, zahvaljujući kome svijet sada zna da američka tajna služba špijunira cijeli internet, a time i cijeli svijet, a čak i prisluškuje i mobitel njemačke kancelarke Angele Merkel, kao i brojne druge američke saveznike.
U velikom članku, koji su napisali novinari Suzanna Andrews, Bryan Burrough i Sarah Ellison, Snowden se detaljno prisjeća i svojega odrastanja, života s roditeljima i pohađanja srednje škole Arundel High School, koju nikada nije završio. Kao brojni drugi geekovi, Snowden je provodio dane pred svojim kompjutorom te je tako načio i odlično programirati, a na lokalnom koledžu je pohađao tečajeve programiranja na kojima je dobio certifikat sistemskog inžinjera informatike.
'Zanimalo me je kako funkcioniraju kompleksni informatički sistemi, pa sam ih stvarao i rastavljao. Cijeli dan i cijelu noć sam se time znao baviti, a naučio sam stvari koje su mi itekako pomogle u životu', kaže Snowden o svojim tinejdžerskim godinama, koje su obilježene i gorkim razvodom roditelja.
Mladi Snowden je i počeo pisati po forumu portala Ars Technica, a u prvim postovima je izražavao stavove koji se inače pripusuju američkoj desnici i republikancima. Snowden se 2004. prijavio za služenje u vojsci, želeći 'pomoći ljudima Iraka u oslobađanju od tiranije', ali je tijekom vojne obuke shvatio kako 'većina regruta ne želi pomoći ljudima, nego ih ubijati' te se brzo razočarao. U nezgodi je pak slomio obje noge, tako da se uspio izvući od vojske. Snowden je 2006. godine dobio posao za CIA-u, kao informatički inžinjer, te je proveo neko vrijeme i putujući svijetom, a neko vrijeme je boravio i u američkoj diplomatskoj misiji u Ženevi.
U članku se opisuje i kako se Snowden, kada se domogao brojnih kompromitirajućih dokumenata NSA, odlučio na bijeg s Havaja – gdje je živio s djevojkom – u Hong Kong, kao i koliko je komplicirano bilo stupiti u kontakt s novinarom Glennom Greenwaldom, koji se na kaju ispostavio kao njegov najveći šampion. Ključnu ulogu u njihovu povezivanju odigrala je dokumentaristica i novinarka Laura Poitras, koja je uspjela nagovoriti Greenwalda da konačno obrati pažnju na poruke koje mu je Snowden anonimno slao. Zanimljivo je da je objava jedne od najvećih medijskih priča 21. stoljeća zapravo ovisila i o nizu slučajnosti.
Vanity Fair opisuje detaljno i šok američkih vlasti kada su počele saznavati kakve sve dokumente Snowden ima kod sebe, kao i njihove pokušaje da nagovore Guardian da ništa od toga ne objavi. Sličnim pritiscima je Guardian bio izložen i od strane Britanaca, pa je tako čak u jednom trenutku u londonsku redakciju upala i tajna služba i zatražila uništenje laptopa na kojima su bili Snowdenovi podaci.
Iako je trenutno na jednogodišnjem azilu u Rusiji, Snowden kaže da će najšokantnije informacije o američkom špijuniranju biti tek objavljene. 'Ključna stvar je odgovornost. Ne možemo imati vlasti koje će lagati cijelom narodu. Trebaju nam ljudi koji će se javno usprotiviti tome, kao i oni koji će paziti na interes javnosti. Potrebno je i neko tijelo koji će nadgledati aktivnosti Kongersa', zaključuje Edward Snowden, koji je u međuvremenu dobio i informacije o tome kako je američka vlada osnovala veliki tim ljudi čiji je zadatak otkriti sve o njegovom životu, s ciljem da ga kompromitiraju.