Ovi rezultati vrijede i za američki i za europski nogomet, a zabilježeni su i kod sportaša koji su pretrpjeli potres mozga kao i kod onih koji nisu.

Pritom je broj godina provedenih na terenu obrnuto proporcionalan veličini hipokampusa, a proporcionalan je vremenu koje mu je potrebno da reagira.

Opsežna studija koju su među studentima proveli stručnjaci sa Sveučilišta u Tulsi zajedno s timom iz Laureate Institute for Brain Research (LIBR) objavljena je u uglednom časopisu Journal of the American Medical Association.

'Druga prijašnja istraživanja procjenjivala su učinke na starije sportaše, primjerice na umirovljene igrače NFL-a, međutim niti jedna do sada nije istražila dvadesetogodišnjake, a rezultati su ozbiljni i iznenađujući', rekao je neuroznanstvenik Patrick S. F. Bellgowan s LIBR-a. 'Sljedeći korak bit će da pokušamo otkriti što točno uzrokuje ovu razliku u veličini hipokampusa', dodao je.

Bellgowan i njegovi kolege analizirali su mozgove 50 mladih igrača nogometa, od kojih je kod 25 bio dijagnosticiran potres mozga, a kod 25 ne. Kontrolnu skupinu sačinjavali su dobrovoljci slične dobi koji nisu igrali ni američki ni europski nogomet. Snimanja magnetskom rezonancijom pokazala su da je volumen hipokampusa nogometaša koji su preživjeli potres mozga bio za 25 posto manji nego njihovih kolega koji se nisu bavili nogometom. Nogometaši koji nisu pretrpjeli potres mozga imali su manje smanjeni hipokampus, volumena oko pet šestina onog iz kontrolne skupine.

Istraživanje je također pokazalo da su godine nogometnog iskustva povezane sa sporijim reakcijama na testovima.

Bellgowan smatra da je smanjenje hipokampusa kumulativni rezultat brojnih ozljeda koje nisu toliko jake da bi bile dijagnosticirane kao potres mozga.

Mehanizam koji uzrokuje gubitak volumena ovog dijela mozga još nije potpuno jasan. Prema jednoj teoriji udarci bi mogli uzrokovati upalne procese koji pobuđuju stanice hipokampusa tako da one s vremenom odumiru. Sportovi u kojima dolazi do izravnog kontakata oštećuju barijere između krvnih žila i mozga te mogu pokrenuti upalne procese koji štete normalnim procesima u hipokampusu.

Zanimljivo je da je studija zabilježila oštećenja samo u hipokampusu, a ne i u susjednoj amigdali koja također obrađuje emocije i sjećanja.

Hipokampus je područje mozga u obliku potkove i proteže se u obje polutke. Igra važnu ulogu u spajanju informacija iz kratkoročnog pamćenja u dugoročno. Dio je limbičkog sustava koji je povezan s emocijama i kompleksnim procesima kao što su formiranje, organiziranje i pohranjivanje sjećanja.

Oštećenja hipokampusa mogu omesti sposobnost formiranja novih sjećanja, što je poznato kao anterogradna amnezija. Njegovo funkcioniranje često pada s godinama. Do 80. godine neki ljudi mogu izgubiti gotovo 20 posto živčanih veza u hipokampusu. Oni koji pokazuju ovaj gubitak imaju lošije rezultate na testovima pamćenja. Smanjenje hipokampusa može uzrokovati i stres.