Službena norveška obrambena publikacija Forsvarets forum objavila je početkom kolovoza da će regrutacijski rok u nizu postrojbi norveških oružanih snaga od 8. kolovoza biti povećan s 12 na 15 mjeseci. Kao razlog uvođenja produženog vojnog roka navodi se potreba osiguranja stalne borbene spremnosti postrojbi koje su smještene na krajnjem sjeveru zemlje u blizini granice s Rusijom.

Publikacija koju izdaje zapovjedništvo norveških oružanih snaga precizira da će novaci od ovog tjedna biti uvršteni u redove oklopnih bojni brigade Nord prema novom roku službe. Dosad je rok služenja vojnog roka u norveškim kopnenim snagama varirao između šest i 12 mjeseci službe, ovisno o postrojbi. Međutim, rok može doseći i do 18 mjeseci, ako se radi o službi u zrakoplovstvu ili mornarici.

Brigada Nord trenutno uključuje tri mehanizirane bojne. Jedna od njih, Telemark, u potpunosti je popunjena profesionalnim vojnim osobljem na ugovornoj dužnosti, a druga dvije uključuju vojnike na služenju vojnog roka. Nakon novačenja, norveški ročnici moraju proći temeljnu obuku vojničkih vještina, a tek potom dobiti vojnu specijalnost čija priprema traje šest mjeseci. To znači da je oklopna bojna borbeno spremna tek šest mjeseci nakon dolaska ročnika.

Elita bez adekvatne opreme

Treba istaknuti i da te norveške bojne imaju svojevrsnu operativnu pauzu u trajanju od pola godine, a kako bi se spriječilo da dvije postrojbe istodobno miruju, jedan se formira ljeti, a druga nakon božićnih praznika. Takva pak fluktuacija ljudstva stvara situaciju u kojoj oklopna brigada ima samo dvije od tri borbeno spremne bojne, što negativno utječe na potencijal postrojbe.

Prema tvrdnjama norveškog zapovjedništva, taj problem bi se trebao riješiti prelaskom na 15-mjesečni vojni rok. Također, planira se i ustrojavanje četvrte mehanizirane bojne kako bi se povećale sposobnosti brigade. Zapovjednici brigade Nord procjenjuju da bi s 15 mjeseci služenja vojnog roka i tri ciklusa uvijek imali dvije do tri bojne u punoj spremnosti i to ukoliko produženje vojnog roka zahvati i postrojbe za potporu koje su izravno povezane s oklopno-mehaniziranim bojnama.

Brigada Nord je inače glavna borbena formacija i jedina brigada norveške vojske koja se uglavnom nalazi u području sjeverno od Arktičkog kruga. Iako je riječ o elitnoj postrojbi, zapovjedništvo je još ranije upozorilo da brigada ima dovoljno naoružanja i opreme samo za dvije bojne jer još uvijek traje natječaj za nove glavne borbene tenkove na kojem konkuriraju njemački Leopard 2A7 i južnokorejski K2 Black Panther. Načelnik kopnene vojske general-bojnik Lars Lervik ocijenio je kako je trenutna količnina tenkova nedostatna za četiri bojne te je naveo potrebu za najmanje 72 nova tenka s afinitetom za ukupno 84 tenkova.

Norveška već neko vrijeme ima problem s borbenom operativnošću svoje vojske. Početkom ožujka ove godine Norveški obrambeni istraživački institut (FFI) koji pruža stručne savjete političkim i vojnim čelnicima te skandinavske države objavio je poražavajuću analizu o aktualnom stanju u tamošnjoj vojsci. Prema istraživanjima instituta, norveške oružane snage trenutno nisu sposobne ispuniti svoje zadaće u najzahtjevnijim borbenim scenarijima.

Rizik od rivalstva velikih sila

Objavljeno izvješće posebno ističe operativne praznine unutar protuzračne obrane i protupodmorničkih postrojbi te nedostatak mogućnosti nadzora kopnenih područja i ranjive komunikacijske sustave. Ukazuje i na velike nedostatke u opskrbi, pripravnosti, te logističkim i sanitarnim uvjetima za slučaj da Norveška bude domaćim savezničkim postrojbama. Ukratko, izvješće podcrtava da norveška obrana nije sposobna funkcionirati kao integrirani sustav u ratu.

Analiza posebno naglašava da Rusija, iako oslabljena nakon godinu dana ratovanja u Ukrajini, ne smanjuje vojne aktivnosti u neposrednoj blizini Norveške s kojom dijeli 196 kilometara dugu kopnenu granicu na Arktiku i znatno dužu pomorsku granicu u Barentsovom moru. Ističe se i da norveška vojska nije spremna za veće savezničke vojne aktivnosti na dalekom sjeveru, kao i da ima znatne financijske poteškoće. Stoga je Oslo objavio da će ove godine izdvojiti dodatnih 308 milijuna eura za jačanje vojnih snaga smještenih u blizini kopnene granice s Rusijom, premda analitičke procjene nalažu ulaganje između tri do četiri milijarde norveških kruna na godišnjoj razini kako bi se osigurala efikasna obrana.

Obrambena analiza također ukazuje da povećana aktivnost u arktičkom području stvara rizik da rivalstvo velikih sila postane očitije u neposrednom norveškom okruženju. Pritom ukazuje na procjene da će klimatske promjene najvjerojatnije do 2030. omogućiti ljeta bez leda na Arktiku, a što će pružiti nove gospodarske mogućnosti i povećanu aktivnost, ali i povećati napetosti u regiji.

Ta je procjena prisnažena novom ruskom pomorskom doktrinom iz kolovoza prošle godine prema kojoj je Arktik najpoželjnije područje za eksploataciju resursa, brodarstvo, istraživanje i vojne aktivnosti u godinama koje slijede, a kao prioritetno područje spominje se norveški arhipelag Svalbard. Budući je Rusija vojno iscrpljena zbog rata u Ukrajini, norveški analitičari procjenjuju da do opsežnijeg ruskog napada neće doći, ali upozoravaju kako prijetnje i nadalje postoje, osobito one hibridne i nuklearne naravi.

Analitičari podsjećaju da se prijetnje Norveškog mijenjaju i zbog bliže suradnje između nordijskih zemalja, posebice Finske koje je zbog straha od Rusije nedavno ušla u NATO savez te Švedske koja iz istih razloga tek treba pristupiti Sjevernoatlantskom savezu. Norveški vojni analitičari naglašavaju da je najvažnija stvar koju norveške oružane snage moraju činiti jest držati Ruse na oku i dugoročno se prilagođavati ugrozama s istoka, ponajviše onih koje dolaze od ruske Sjeverne flote i nuklearnom oružju koje se nalazi na krajnjem sjeverozapadu Rusije nedaleko od norveške pokrajine Finnmark.

Konkretni savjeti

U analizi se navodi da bi veći naglasak na rusko nuklearno oružje značio i porast uloge ruske Sjeverne flote, a ne propušta se ni najava ruskih vlasti da će na ulazak Finske i Švedske u NATO biti odgovoreno protumjerama u obliku pojačane vojne prisutnosti na poluotoku Kola, u Kalinjingradu te ruskoj republici Kareliji.

Znanstvenici s FFI-ja posebno su zabrinuti za hibridne prijetnje za koje ocjenuju da će postati jače sredstvo djelovanja s ruske strane. Pritom navode da su prijašnji napadi te vrste pokazali da Rusija testira granice takvog djelovanja u odnosu na članice NATO-a te da se Moskva, s obzirom na ogromnu potporu koju je Ukrajina dobila od Zapada, može osjećati ovlaštenom upotrijebiti jača sredstava. FFI-jevi stručnjaci upozoravaju da bi ruski poraz u Ukrajini mogao rezultirati dodatnim provokacijama ponižene, ali samodopadne Rusije.

Analitičari s FFI-ja slažu se da će ujedinjena nordijska regija unutar NATO-a ojačati obrambene sposobnosti Norveške na sjeveru jer će Rusija imati puno dužu granicu s tim vojnim savezom na sjeverozapadu. To pokrajinu Finnmark čini manje vjerojatnim ciljem u slučaju ruskog napada, ali opasnost i nadalje prijeti, osobito stoga što norveška vojska u godišnjem izvješću uopće nije razmotrila problem civila u Finnmarku kao i probleme koje bi Oslo mogao imati u slučaju njihove evakuacije. U tom slučaju, norveška vojska morala bi mijenjati svoju strukturu, operativne planove i provedbu vojnih operacija visokog intenziteta ukoliko odvraćanje ne uspije.

Neovisni analitičari smatraju da bi norveške oružane snage trebale usmjeriti više pozornosti na suočavanje s ograničenim napadima i složenim prijetnjama, a ne isključivo na nadzor i pripravnost u pograničnom dijelu. Također, trebale bi osmisliti jasne koncepte za jačanje sposobnosti visokointenzivne borbe protiv ruskih snaga na sjeveru. To bi, smatraju, trebalo učiniti u bliskoj suradnji sa Švedskom i Finskom u okviru NATO-a.

Dok se to ne razjasni, prioriteti i odluke norveške vojske trebaju biti usmjerene prema sposobnosti uskraćivanja borbi visokog intenziteta na domaćem teritoriju. Uz to, nužno je istraživanje mogućunosti novih tehnologija u smanjenju emisija stakleničkih plinova, posebno u vezi sa svakodnevnom obukom te u nabavi novih pomorskih površinskih struktura. Po tom pitanju već su pokrenuti konkretni koraci pa je načelnik glavnog stožera norveške vojske general Eirik Kristoffersen u lipnju ove godine predložio povećanje broja naručenih podmornica tipa 212CD sa četiri na šest, kao i povratak sposobnosti norveške vojske za postavljanje morskih mina s površinskih plovila, aviona i podmornica.