Iako su sve oči tijekom ovotjednog povijesnog zasjedanja donjeg doma britanskog parlamenta o Brexitu bile uperene u premijerku Theresu May, mnogi izvan Otoka nisu mogli ne zamijetiti predsjednika parlamenta Johna Bercowa koji prodornim glasom unosi red u parlamentarni kaos. Iako bi svojom funkcijom trebao biti neutralan, poznato je to da Bercow naginje laburistima te da je protivnik Brexita
Tportal donosi portret zvijezde britanske politike koja je svojim ponašanjem u parlamentu oduševila mnoge izvan Ujedinjenog Kraljevstva. Kao predsjedajući britanskog parlamenta koji je ovih dana smirivao zastupnike svojim prodornim glasom i time zadobio simpatije mnogih, Bercow se istovremeno našao na meti kritičara jer je odobrio glasanje o amandmanu zbog kojeg će premijerka May imati tek tri dana kako bi zastupnicima predložila novi plan napuštanja Europske unije.
Bercow je i ranije bio na meti kritičara, ali i samih zastupnika koji su ga optuživali za maltretiranje, no on je svojim stavovima još otprije 'kupio' simpatije običnih Britanaca, posebice nakon što je zatražio nultu toleranciju prema akterima seksualnog zlostavljanja unutar samog parlamenta, ali i korištenjem svojeg položaja kojim je pokušao zabraniti obraćanje američkog predsjednika Donalda Trumpa u britanskom parlamentu u dva navrata tijekom njegovih posjeta Londonu u veljači pretprošle i srpnju prošle godine.
vezane vijesti
Nesvakidašnji britanski političar je predsjednik donjeg doma od lipnja 2009. godine, a istodobno djeluje kao zastupnik u izbornoj jedinici Buckingham. Prije izbora za predsjednika parlamenta bio je član Konzervativne stranke i tvrdolinijaški desničar koji je unatoč tome poprilično nepopularan kod svojih bivših kolega iz Konzervativne stranke.
Anglizirano prezime
Bercow je rođen 1963. godine u Edgwareu, dijelu Londona koji su tradicionalno naseljavali Židovi.
I sam Bercow dolazi iz obitelji rumunjskih Židova koji su se prije dolaska na Otok prezivali Berkowitz, ali je njegov otac taksist odlučio promijeniti prezime u Bercow ne bi li tako anulirao svoje pravo porijeklo. Još kao srednjoškolac Bercow je zadivio profesore svojim predanim učenjem, ali i teniskom karijerom koju je prekinuo zbog astme. Druge je pak zadivio aktivnim sudjelovanjem u krajnje desno orijentiranim omladinskim skupinama koje su zagovarale rasno čistu Britaniju, a bile su i povezane s protestantskim radikalima u Sjevernoj Irskoj.
Sličnih političkih stavova drži se i tijekom i nakon završenog studija na Sveučilištu Essex, ali i dok je radio za jednu lobističku tvrtku.
Ministar vlade u sjeni
U politiku aktivno ulazi 1986. godine kao vijećnik londonske općine Lambeth, a devet godina kasnije postaje posebni savjetnik pri ministarstvu financija. Parlamentarnu karijeru započinje 1997. godine, a iz tog doba potječu i priče kako je unajmljivao helikopter kako bi stizao na predizborne skupove. Taj luksuz smatrao je najbolje potrošenim novcem u životu.
Dok su početkom 2000-ih na vlasti bili laburisti, Bercow je izabran za člana vlade u sjedni, i to za ministra financija te ministra rada i mirovina. Zbog kasnijih otvorenih sukoba sa šefom konzervativaca Michaelom Howardom elegantno je uklonjen s pozicije ministra u sjeni na kojeg se ozbiljno računalo u slučaju pobjede.
No on nije odustajao od politike pa su čak kolale priče kako je spreman promijeniti tabor i prijeći u redove laburista, što nije učinio iako se smatra da im je poprilično blizak. Ostavši među konzervativcima, Bercow se netom prije izbora za predsjednika donjeg doma parlamenta nalazi u središtu skandala nakon što je tražio maksimalno refundiranje troškova naknade za odvojeni život koju je zahtijevao s obzirom na to da mu sin boluje od autizma.
Parlamentarni rekorder
Taj skandal mu nije naškodio te 2009. godine, nakon ostavke Michaela Martina, postaje predsjednik Donjeg doma parlamenta. Uz to, uspješan je među biračima koji ga ponovno biraju u njegovoj izbornoj jedinici na općim izborima 2015. godine. Iste, ali i dvije godine kasnije treći put postaje predsjednikom parlamenta, čime postaje i jedini trostruki uzastopni šef parlamenta od kraja Drugog svjetskog rata.
Bercow je dosad u nekoliko navrata podržao ostanak Ujedinjenog Kraljevstva unutar Europske unije, a svojim stavom osobito je živcirao šefa UKIP-a Nigela Faragea, kao i čitav niz političara iz redova nacionalista koji su ga prozivali zbog ranijih skandala s naknadama za odvojeni život, refundiranja troškova za kilometar vožnje taksijem i neplaćanja poreza na prodane nekretnine.
Kasnije su isplivale i optužbe da je maltretirao pojedine zastupnike i preuređivao ured na račun poreznih obveznika. Sve te optužbe nisu mu poljuljale samopouzdanje niti ugled strogog kontrolora reda u britanskom parlamentu, čija dreka reže svađe zastupnika u samom startu. Bercow je privatno tipičan obiteljski čovjek koji ima troje djece, s kojima redovito pohodi utakmice Arsenala, i koji svoje privatno vrijeme često koristi kako bi podizao svijest o važnosti očuvanja mentalnog zdravlja.
