Posljednje što Baracku Obami treba u ovom trenutku mandata i američke politike je nagrada za obećanja, komentira u petak tjednik Time vijest o dodjeli Nobelove nagrade za mir 48-godišnjem predsjedniku SAD-a na početku prvog mandata
Nadahnute riječi daleko su ga dovele, uključujući i izbornu noć u Grant Parku u Chicagu prije manje od godinu dana, kada je pozvao sugrađane da mu se 'pridruže u radu na preuređenju zemlje na jedini način kojim se u Americi radilo 221 godinu, blok po blok, ciglu po ciglu, žuljevitom rukom uz žuljevitu ruku'.
No sada sigurno ima više žuljeva na njegovim usnama, nego na rukama. On, kao i svaki novi predsjednik, procjenjuje snagu i opasnost riječi, opasnost koja je posebno velika za nekoga tko tako vješto barata s njima, navodi Time. Lijepo izgovorena obećanja povećavaju nadu: mi ćemo oživjeti gospodarstvo zauzdavajući potrošnju, učinit ćemo zdravstvenu skrb jednostavnijom, sigurnijom, jeftinijom i pravednijom, oslobodit ćemo Zemlju većine smrtonosnog oružja, vratit ćemo zelenilo i čistoću i svi ćemo se lijepo slagati, parafrazira Time neka Obamina obećanja.
List ističe da se, nasuprot obrazloženju da je nagrađen za 'iznimne napore na jačanju međunarodne diplomacije', njegovi kritičari ne slažu, posebno oni koji se zalažu za raketni štit u Europi, slanje pojačanja u Afganistan i nepopustljiv odnos prema Iranu.
'Možda mu ta nagrada da više snage da neposlušne zemlje dovede u red. No mirotvorstvo je više pitanje genijalnosti, nego nadahnuća, više iščitavanje sebičnih interesa drugih zemalja i njihovo cinično, strateško iskorištavanje za opće dobro', ocjenjuje Time.
Amerikanci u ovome trenutku žele predsjednika koji je više nasilnik, a manje propovjednik, ocjenjuje se u komentaru, uz nabrajanje popustljivosti Obame kod nenamjenske potrošnje Kongresa u Zakonu o poticajima, kod pregovora o zdravstvenoj reformi te zbog nekažnjavanja onih koji su izazvali financijsku krizu i stalnog davanja velikih obećanja i držanja govora.
'On predsjeda gradom u kojem je svakodnevno funcioniranje postalo dijelom parodija, a dijelom tragedija; beskorisno, slijepo, uzaludno i jadno, gdje i reformatori s najboljim namjerama napredak mjere 'na žličice'', konstatira Time.
List Obamu uspoređuje s Gregom Mortensonom, kojeg su za Nobela za mir kandidirali članovi Kongresa.
Sin misonara, bivši pripadnik vojnog saniteta i planinar, za svoju je misiju izabrao izgradnju škola za djevojčice u područjima gdje krijumčari opijuma i plemenski ratni vođe ubijaju ljude za takve pokušaje. Njegov Institut za središnju Aziju izgradio je više od 130 škola u Afganistanu i Pakistanu, što je nadahnulo milijune ljudi da na zaštitu i obrazovanje djevojčica gledaju kao na ključ za mir, prosperitet i napredak.
Nekada riječi dolaze na prvo mjesto. No nekada je bolje pustiti djela da govore za sebe, zaključuje Time.