Na početku teksta Slavoj Žižek se pita: 'Kako je Barack Obama opet pobijedio na izborima?' Odgovor nalazi u tezi francuskog filozofa Jean-Claudea Milnera koji je iznio koncept 'stabilizirajuće klase', dakle onog sloja društva koji teži zadržavanju društvene stabilnosti i kontinuiteta postojećeg društvenog, socijalnog i ekonomskog poretka. 'Oni, i kada prizivaju promjene, zapravo to čine kako bi osigurali da se ništa ne promijeni', piše Žižek. Zahvaljujući njima je, dakle, ovaj put pobijedio Obama jer je dobar dio elektorata bio zabrinut zbog 'radikalnih promjena koje su zastupali republikanski tržišni i religijski fundamentalisti'.

Žižek se onda pita je li to dugoročno dovoljno te ističe da je srž kritike upućene Obami s ljevice što je američki predsjednik mislio kako je dovoljno učiniti 'skromne promjene' kako bi se razriješila 'kriza zapadnih društava', što očito nije dovoljno. S druge strane, slovenski filozof ističe da je takvo gledanje 'pesimistička vizija', te da treba biti zadovoljan Obaminom zdravstvenom reformom, 'koja je kompromitirana kroz brojne kompromise i na kraju je ispala skoro pa ništa, ali je rasprava koju je potaknula od ogromne važnosti'. Inzistiranje na zdravstvenoj reformi – 'potpuno realnom, izvedivom i legitimnom zahtjevu, piše Žižek – uznemirilo je temelje vladajuće ideologije te je stoga 'korak u pravom smjeru', 'što pokazuje panika i bijes koju izražava Republikanska stranka'.

'Obamina zdravstvena reforma oslobodila je veliki dio populacije od sumnjive 'slobode' da brine kako će pokriti osnovne troškove liječenja', piše Žižek i konstatira da je za prakticiranje slobode potrebno ispuniti 'kompleksnu mrežu zakonskih, obrazovnih, etičkih, ekonomskih i drugih uvjeta', u čemu bi uzor svima mogla biti Norveška: 'Svi društveni agenti poštuju osnovni socijalni ugovor i realiziraju velike socijalne projekte u ime solidarnosti, a socijalna dinamika i produktivnost su na zavidnom nivou, što pobija tezu kako bi takvo društvo moralo stagnirati.'

Slavoj Žižek ističe da je Americi potrebno da shvati kako moraju postojati temelji koji onda omogućuju 'slobodu izbora' te da su besmislene optužbe na Obamin račun kako dijeli ljude, umjesto da radi na dvostranačkom kompromisu jer je nekad potrebna 'podjela, a ne oportunistički kompromis, kako bi se stvorilo pravo jedinstvo'. U tom kontekstu filozof napominje da je Margaret Thatcher na pitanje što smatra svojim najvećim postignućem odgovorila: 'New Labour', odnosno laburiste Tonyja Blaira koji su 'usvojili njene osnovne ekonomske principe'. 'Prava pobjeda nastaje kada vaš neprijatelj počne koristiti vaš jezik, tako da vaše ideje postaju temelj cijele rasprave', poučava Žižek te danas, kada se neoliberalna paradigma raspada, treba ponoviti gestu Thatcher, samo u suprotnom smjeru.

Zato su za Žižeka indikativne poruke koje je na Twitteru nakon Obamine pobjede ostavio gorljivi republikanac Donald Trump: 'Borimo se pakleno i zaustavimo ovu veliku nepravdu! Ovi izbori su bili totalna prevara i travestija! Mi nismo više demokracija! Ne smijemo to dopustiti. Moramo marširati na Washington i zaustaviti ovu travestiju! Trebali bismo imati revoluciju u ovoj zemlji!' Po Žižeku, riječ je o tipičnom govoru ljevice, a iako je riječ o histeriziranju Donalda Trumpa, u njemu ima 'zrnce istine' – površne slobode maskiraju moć elita koja svoju volju nameće putem medija; 'demokraciju moramo izmisliti ispočetka'. Zato je Obama prilika za promjenu nabolje, jer su se 'u njegovom prvom mandatu pojavila pukotine kroz koje prosijava svjetlost'. Slavoj Žižek zaključuje: 'Naš zadatak u Obaminom dugom mandatu je povećati pritisak kako bi se pukotine još više raširile.'