Potpuno je jasno da je SAD daleko zauzetiji u rješavanju krize u Bahreinu nego u Libiji. Za Washington je kriza u Perzijskome zaljevu, zasad, ne samo zbog toga što je u Manami stacionirana peta američka flota, važnija od mogućnosti poraza pobune protiv libijskoga diktatora
Istodobno se angažirajući na nekoliko različitih geopolitičkih pozornica, SAD pokušava odgovoriti na izuzetno lošu situaciju u kojoj se nalaze pobunjenici u Libiji te nastoji obustaviti eskalaciju represije u Bahreinu.
U prvom slučaju, Washington ulaže, navodno, maksimalne napore da se u Vijeću sigurnosti UN-a dogovori uvođenje zone zabrane letova nad Libijom, što bi omogućilo zadavanje važnog udarca Gadafijevom zrakoplovstvu i dalo priliku pobunjenicima da dođu sebi nakon silovitog napredovanja režimskih snaga.
Ipak, lobiranje u UN-u napreduje vrlo sporo. Rezoluciju koju predlažu Francuska, Velika Britanija i Libanon nije lako prihvatiti zbog različitih interesa na terenu i zbog nejedinstva u EU. Moamer Gadafi, de facto, svojim snagama napreduje prema Bengaziju brže nego što članice Vijeća sigurnosti UN-a odlučuju prema zdravom razumu i etici.
Iako je državna tajnica SAD-a Hillary Clinton jučer u Kairu zatražila da se rezolucija donese 'što prije', teško je slomiti otpor Kine i Rusije, iako uvelike pomaže to što je Arapska liga odlučila podržati američka nastojanja da se zbaci Gadafija.
Za SAD je velik problem brutalno gušenje demonstracija u Bahreinu, gdje sunitska manjina gazi šijitsku većinu, i to uz pomoć trupa iz Saudijske Arabije. Predsjednik Barack Obama nazvao je kraljeve Saudijske Arabije i Bahreina, Abdulaha ben Abdelaziza i Hamada Bena Isu Al Jalifu, da bi ih zamolio da budu suzdržani u upotrebi nasilnih metoda i da se posvete dijalogu s oporbom.
