Dinamika radova nas je zanimala zbog nedavnih velikih promjena u solinskoj župi. Nakon 20 godina službe od početka srpnja don Vinko Sanader nije više župnik solinskog prasvetišta Gospe od Otoka. Don Vinko je u široj javnosti poznatiji kao brat bivšeg premijera, remetinečkog uznika Ive Sanadera

Iako odluka Splitsko-makarske nadbiskupije o premještaju još nije službeno potvrđena, tamošnji župljani je već smatraju relevantnom. Don Vinko Sanader bi trebao biti premješten na funkciju župnika katedrale sv. Lovre u Trogiru. Formalno, don Vinko odlazi na službu u povijesno značajnu trogirsku katedralu, no radi se o svojevrsnoj degradaciji, što zapravo i nije iznenađenje. Tim više što se već sada na gradilištu naziru razmjeri monumentalne crkve i pastoralnog centra, projekta koji je don Vinko predstavljao kao svoj životni cilj.

Radovi na gradnji koju izvodi uspješna građevinska tvrtka Lavčević su počeli prošle jeseni. Ugovor je bio potpisan 31. listopada 2013. godine. Lavčević će prema ugovoru realizirati izvedbu betonskih i armirano-betonskih radova na izgradnji crkve i pastoralnog centra u Svetištu Gospe od Otoka

Na ploči je istaknuto da je investitor Splitsko-makarska nadbiskupija. Projektant je arhitekt Viktor Vrečko i on se javnosti predstavio kao sljedbenik Normana Fostera u čijem je londonskom uredu kao suradnik radio na više projekata. Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić je prilikom objavljivanja odluke o gradnji bazilike najavio da će buduća crkva biti bazilica minor, najvažnija crkva u nadbiskupiji nakon katedrale sv. Dujma u Splitu. Time se želi naglasiti važnost Svetišta Gospe od Otoka kao mjesta na kojem su se pokrštavali Hrvati.

Gradnja monumentalnog kompleksa koji će se financirati iz proračuna Splitsko-makarske nadbiskupije predstavljena je i kao nužan projekt za zadovoljavanje vjerskih potreba oko 15 tisuća građana Solina. Prema viđenom na gradilištu, ali i na temelju računalnih simulacija koje su dostupne javnosti, solinska bazilika bi mogla označiti određeni odmak i estetski napredak u odnosu na betonske bunkere koje je nadbiskupija razasula devedesetih godina po splitskim predgrađima. U projektu i planiranju bazilike vodilo se računa o liturgijskim zakonitostima, ali i o iznimnoj solinskoj graditeljskoj tradiciji.

Između ostalog, u Saloni je bila u 6. stoljeću izgrađena i bazilika urbana, najveća bazilika u Dalmaciji, duga čak 58 i široka 28 metara. U Saloni i ranokršćanskom Solinu je tokom povijesti bilo izgrađeno još sedam bazilika, primjerice crkva sv. Petra i Mojsija, poznatija kao 'šuplja crkva'. To je bila crkva u kojoj se okrunio Dmitar Zvonimir. U tom smislu, ovaj projekt je veliki graditeljski i sakralni izazov i tek ćemo vidjeti u kojoj su mjeri projektant, ali i Splitsko-makarska nadbiskupija dorasli tom zadatku.

Na istočnoj strani kompleksa se gradi i pastoralni centar koji bi trebao zadovoljiti popratne funkcije. Do kraja ove ili početkom iduće godine bi trebali biti gotovi zahtjevni armirano-betonski radovi, a onda slijedi izazov finalizacije projekta kojim za sada dominira monumentalna vertikala zapadnog portala.

U interijeru bazilike na površini od oko tisuću metara četvornih je predviđeno oko tisuću mjesta za vjernike. Na kraju dodajmo da je cijena velikog projekta nepoznata, nismo uspjeli doznati koliko je do sada potrošeno i kolik je ukupni proračuna projekta, mada smo se raspitivali na više strana. Kako sada stvari stoje, odlazak nekada utjecajnog don Vinka Sanadera, koji je svojevremeno uspješno kadrovirao po državnim tvrtkama u Splitu i Solinu, neće imati većeg odraza na dinamiku radova.