- Dok se viđamo, dobro je! Na broju smo - uzvikne nešto mlađi gospodin osamdesetogodišnjem Marku Viduki, mom današnjem vodiču. Nalazimo se u Benkovcu, jedinom gradu plodnih Ravnih kotara, 'svetog desetog' u mjesecu, na dan legendarnog stočnog sajma.

Viduke, obitelj nogometnog prezimena, potječe iz sela Viduke Gornje u okolici Pridrage, kroz koju jutros oko devet sati prolazimo u Markovom 25 godina starom mercedesu, autu koji je unatoč temperaturi oko nule upalio otprve, na što je vlasnik osobito ponosan. Cilj nam je izbjeći gužvu na glavnoj cesti prema Benkovcu jer sajmeni dan nerijetko privuče 10 tisuća posjetitelja u ovaj turistima neotkriveni gradić, poznat i ljubiteljima alternativnog zvuka po festivalu Vlajternativa, odakle sam izvijestio ljetos.

Oprez je bio opravdan - uz pristupnu cestu sajmu parkirane su gomile automobila, a sa svih strana slijevaju se rijeke ljudi. Ne brini, parkirat ćemo u dvorištu obližnje kuće - kaže mi Marko i dodaje da se ljudi ovdje snalaze na sve moguće načine, a lokalna vlast tolerira njihovu promućurnost, ipak je sajam nešto što se pokušava brendirati. Doista, ispred jedne od kuća prostire se veliko dvorište natrpano autima, dok se oko njih muva dobroćudni starac u mehaničarskom odijelu. Saznajemo da parking cijeni na zagrebačka tri eura, ali nas izuva iz cipela svojim humorom - parking je dva eura, a zaštita košta dodatni euro. Izbora nema, centar je predaleko, plaćamo reket.

Premda je ulaz u sajam obasjan suncem, nalazi se na vjetrometini, a jučerašnja bura dobrano je ohladila Ravne kotare, stoga jurim unutra u nadi da ću naći mjesto za ugrijati kosti. Međutim takvo što neće biti moguće, prodavači su poredali svoje štandove u obližnjem šumarku, valjda da im bude što hladnije. Marko mi kaže da je to uobičajeno mjesto, da su kameni paviljoni koje vidimo s druge strane tek nagovještaj budućeg obličja sajma, nastao, pretpostavljam, u nadi da se on unificira i pretvori u turističku atrakciju, ali i da događaj postane otporan na vremenske neprilike. Unatoč hladnoći, posjeta je dobra, veli mi Marko.

S njim se ne slaže prvi trgovac s kojim stupamo u razgovor. Stigao je iz dalekog Siska s kombijem punim jeftinog tekstila, probudio se prije pijetla, no sve je uzalud, nema kupaca, samo promatrača, što smo i mi danas. Takvo je doba godine, ljudi su ispraznili bankovne račune i džepove za blagdane, tako da danas nemaju ništa za potrošiti. Ipak, Marko uoči krasnu pletenu košaru - baš mu takva treba za poći u maraške, proizvod polja koji oko njegova Zemunika Gornjeg sjajno uspijeva. Istaknuta cijena od 40 eura nije mala, ali u tili čas šutljivi šibenski obrtnik okom sokolovim prepozna 'žrtvu“ i snizi cijenu na 30, što označi kraj ove priče - prodano! Idemo dalje, tek smo ušli. Po registracijama shvaćamo da je većina prodavača iz Zadarske, Šibensko-kninske županije i Splitsko-dalmatinske županije, što je i normalno. Doduše, izuzetaka ima, pokušat će ovdje zaraditi i trgovci iz dalekih Zagorja i Slavonije.

- Ovako se prije umivalo! Prije su ljudi imali obraza pa su imali što umivati - čujem dok čekamo da iz Zadra stigne fotograf kojem sam obećao izvidnicu, no teško je odabrati, zanimljivosti se nalaze na svakom koraku. Uočim organe reda, pitam ih što rade ovdje, odnosno što im stvara najviše problema, na što tradicionalno zakopčani policajci odgovore da to nije za javnost; možda nisam trebao reći da sam novinar. Nedaleko se nalazi 'domoljubni' štand okićen povelikom ustaškom zastavom: uz krivotvorene dresove nogometnih reprezentativaca poniklih u Zadru poput Modrića i Livakovića nalaze se 'novokomponovani' simboli mračnog poglavlja hrvatske povijesti. Baš me zanima hoće li plavci reagirati, nema šanse da je to legalno.

Fotograf stiže u idealnom trenutku, taman da kamerom uhvati promrzlog Marka koji će spas potražiti na makijatu u centru Benkovca. Nešto dalje, oko kombija s kokošima okupila se oveća skupina ljudi, a našu pažnju krade dinamični duo. Vidno 'u programu' od sinoć, mladić s naglaskom iz splitskog zaleđa kupuje kokoši i viče na sav glas - jedna je pet eura, bagatela! Dajte mi tri, pustit ću ih odmah, nije da mi trebaju! Umiremo od smijeha dok ih pratimo prema kamionu sa svinjama, gdje se njihova cirkuska točka nastavlja - što će meni svinja, poveo sam jednu sa sobom - misleći na svog sredovječnog sidekicka koji odmah zaprijeti fotografu da će mu razbiti kameru ako ga snimi. Pitam jesu li u izlasku od sinoć, na što mi mladić šapne da su izašli prije šest dana. Ispada da je sajam sjajna lokacija i za party i za after.

Nastavljamo ophodnju i uočimo grupu školaraca, ponadavši se da smo ih uhvatili u grijehu, kao popularni Edi Škovrlj onog srednjoškolca nedavno. Nažalost, premladi su da bi markirali, došli su organizirano iz jedne zadarske osnovne škole, mora da je neki od parkiranih buseva njihov. Jedan dječak drži kutiju s pilićem, platio ga je 10 eura i nema pojma što će s njim. Poželim mu sreću i jurim prema štandu sa soparnikom, specijalitetu južnih krajeva, oglasio se želudac. Jedan je euro i pol, a ako se doda pršuta i svježeg sira, cijena se penje na tri eura. Prilično su ukusni, ali imam dojam da ih mogu pojesti barem pet. Bolji su dok su topli, kaže fotograf.

Na kraju odiseje nalazi se apsolutni šampion benkovačkog sajma - gospodin iz Zagore s prirodnim pripravcima protiv svih mogućih bolesti. Njegovi se proizvodi, čitam s papira pričvršćenom na stolić, mogu kupiti samo hrvatskim kunama (!). Iznimka su strani državljani čije eure nerado prima, a uzorni građani koji kune više nemaju proizvode mogu dobiti trampom ili zamjenom eura u kune po tečaju od šest kuna za jedan euro. Pitam čovjeka kako ide posao - uzvraća da tek 20 posto ljudi plaća u kunama. Na njegovom se stolu nalazi i čudotvorni preparat 'Diško', čija su svojstva raznolika - uklanja nuspojave nošenja maske, vraća seksualni nagon, uništava viruse i bakterije, obnavlja dišne puteve, jača srce te priječi nastanak krvnih ugrušaka. Jedan vragolan koristi priliku i pita koliko bi mu trebalo 'Diška“ da povrati seksualni nagon, na što prodavač lakonski odgovori - ako je s tuđom ženom, onda manje.