Prije nekoliko dana na policiju se javio građanin Lazarević Branko, trenutačno otpravnik poslova srbijanskog veleposlanstva u Ateni, po pozivu da kriminalističkoj policiji pomogne u istrazi protiv narkobarona Darka Šarića i njegovih pomagača. Ne, to nije u vezi s njegovim diplomatskim poslom, već s prethodnim: bio je šef kabineta ministra unutarnjih poslova Srbije i premijera Ivice Dačića
Kriminalistička policija vjeruje da je u tom svojstvu g. Lazarević obavještavao, upozoravao i općenito uzevši pomagao Šarićeve ljude u Srbiji i šire. Bio je, stručnim rječnikom, 'obavještajna pozicija' u srcu sigurnosnog sustava, tvrde policajci. Tu optužbu zasnivaju na nekih 130 CD-a sa snimkama i prijepisima raznih nadasve zanimljivih konverzacija; sve je to u rukama Specijalnog tužiteljstva za organizirani kriminal, s pratećim kaznenim prijavama za tri okrivljena lica: Lazarevića, Mileta Jerkovića ('kontrovezni biznismen', je li) i odvjetnika Radoljuba Štrpca (obojica iz Novog Sada). Ta trojica se u prijavi krim. policije terete da su preko još jednog 'biznismena', Rodoljuba Radulovića poznatijeg kao Miša Banana, Darku Šariću i njegovoj nevladinoj organizaciji dostavljali podatke o namjerama i operacijama policije u istrazi za trgovinu kokainom planetarnih razmjera.
Državni doušnik br. 1
Prije svega treba reći da je šef kabineta u MUP-u (bilo kojem) osoba od izvanrednoga značaja: kroz njegove ljepljive prstiće prolaze svi zaista bitni podaci ka ministru i ministrove naredbe naniže. Manje bitne i rutinske stvari ostaju na razini ravnatelja policije i načelnika raznih uprava, dakle tamo gdje se posao zapravo radi. Budući da je Darko Šarić državni neprijatelj br. 1 već godinama, naravno da je ministar Dačić htio znati sve o istrazi. Naročito zato što je još prije godinu dana, preko podataka koji su nekako procurili u režimu naklonjene (ili po njemu kontrolirane, svejedno) tabloidne medije, ministar Dačić izravno doveden u vezu s tim Mišom Bananom, a preko svojega šefa kabineta Lazarevića, sklonjenog u međuvremenu u Atenu.
HTV-ov prilog o Dačićevim susretima sa Šarićem
Dačić je priznao da se sreo s Mišom Bananom, ali je ustvrdio da pojma nije imao da je ovaj blizak Šariću. Sada će Lazarević ustvrditi, kako se čuje iznutra, da ga je upravo Dačić upoznao s Mišom Bananom i sugerirao da mu 'bude u pomoći i pri ruci'. Policija tvrdi da presretnute komunikacije to potvrđuju; i više od toga. Miša Banana je nekud nestao i raspisana je tjeralica. U petak je policija Specijalnom tužiteljstvu privela i načelnika Odjela za specijalne istrage Uprave kriminalističke policije Borisa Garu. On je tamo izjavio da je u stanovitom kafiću na beogradskoj Slaviji Lazareviću pričao o mjerama koje MUP provodi protiv Šarićevog klana (Gara je pušten na slobodu u očekivanju odluke o mogućem kaznenom progonu). Te podatke Lazarević je proslijedio Jerkoviću i Štrpcu, uz – kažu oni – upozorenje da 'pobacaju mobitele' i da vode računa da su pod nadzorom.
Nož u leđa Dačiću
To sada znači da je premijer i ministar unutarnjih poslova u ostavci Ivica Dačić u veoma nezgodnom položaju; neki pakosnici već spominju Ivu Sanadera, onako, uz namigivanje. Dačićev jedini komentar za sada bio je standardno ograđivanje i 'neka to vide institucije sistema'. Zna se, međutim, da Aleksandar Vučić, Gospodar Srbije, već određeno vrijeme polako marginalizira Ivicu Dačića, svog koalicijskog partnera od 2012. kojega je morao imenovati premijerom e da bi uopće sastavio vladu. Kako predizborna kampanja – nimalo prljavija od svih prethodnih – naveliko divlja, naravno da je ova afera smjesta protumačena kao 'nož u leđa' Dačiću. Zaista, već godinu dana zna se za policijske podatke o Lazarevićevim kompromitantnim relacijama, ali nije se postupalo, iako je osnova za sumnju da su odavane službene tajne bila ista kao i danas. Eto nam još jednog dokaza da je Srbija vlasništvo političkih stranaka i predmet njihovih ad hoc nagodbi te onoga što se u komunizmu zvalo 'politika gonjenja': ukratko, svi su krivi, a mi biramo koga ćemo i kada – ovisno o političkim procjenama. Nije ovo prvi slučaj da se na dokazima i dovršenim kaznenim prijavama sjedilo do politički povoljnog trenutka.
Sada se cijela ta neugodna afera razvija na način već predvidiv. Lazarević je u policiji na obavijesnom razgovoru ostao punih devet sati (uz vlastiti pristanak - propisani najduži period je četiri sata); u Specijalnom tužiteljstvu još barem sedam sati. Pušten je nakon što mu je oduzeta putovnica i nakon što je upozoren da ne smije prilaziti ili na bilo koji način komunicirati s četiri osobe: Jerkovićem, Štrpcem, nepoznatim 'svjedokom' i još jednim neimenovanim licem (čaršija je odmah uskliknula 'Dačić!', što je donekle preuranjeno jer ovisi o ishodu izbora 16. ožujka). Sama okolnost da su toliko dugo razgovarali, da nije određen pritvor i da je izrečena samo zabrana općenja, ukazuje na to da bi od Branka Lazarevića mogao nastati i svjedok-suradnik (pokajnik), samo dok vidimo kako stojimo sa Dačićem i njegovom Socijalističkom partijom Srbije. Nije ni to tako jednostavno: afera je već razvikana i neki – pretpostavimo – visok rezultat Dačićeve SPS na izborima teško da bi doveo do bezbolnog vraćanja perja u jastuk, osim da kazneni postupak ostane na do sada okrivljenima, bez širenja. U svakom slučaju, Dačić je uredno upozoren da neka vodi računa s kim će i kako.