U svijetu se godišnje obavi oko 56 milijuna pobačaja, s tim da se stopa namjernih prekida trudnoće u razvijenim zemljama od 1990. do 2014. smanjila s 46 na 27 na 1000 žena u fertilnoj dobi (15 do 44), što se objašnjava lakšim pristupom kontracepcijskim sredstvima. Ujedno, snižavanje broja pobačaja u razvijenim zemljama može se prije svega pripisati impresivnom smanjivanju broja pobačaja s 88 na 42 u zemljama istočne Europe, navode znanstvenici.  U središnjoj Europi broj abortusa pao je s 39 na 26 na tisuću žena, u sjevernoj Europi s 22 na 18, a u sjevernoj Americi s 25 na 17.

Najviša stopa pobačaja od 2010. do 2014. zabilježena je u Latinskoj Americi, gdje se zbog vrlo restriktivnih zakona u nekoliko zemalja prekidi trudnoće često obavljaju u ilegali, a žene se izlažu brojnim zdravstvenim rizicima. Ondje je čak 32 posto trudnoća završilo namjernim prekidom, što uključuje samo službeno registrirane pobačaje.

U Hrvatskoj je na snazi zakon iz 1978., prema kojemu žena može legalno izvršiti prekid trudnoće bez dozvole komisije ako se radi o trudnoći koja traje do 10 tjedana. Prema istom Zakonu te na temelju rješenja Ministarstva zdravstva iz 1996., prekid trudnoće može se obaviti samo u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama.

Pogrešno postavljena podjela 'za' i 'protiv' pobačaja

Dolazak konzervativaca na vlast u Hrvatskoj probudila je bojazan da će se taj zakon promijeniti i da će ženama u Hrvatskoj biti otežani uvjeti za obavljanje prekida neželjene trudnoće. Ta pomisao užasava doc. dr. sc. Dubravka Lepušića, ginekologa s Klinike za ženske bolesti i porodništvo KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu. On podsjeća da su se žene prije svega 50-ak godina izborile za svoja prava, poput prava glasa i priznavanja legalnosti prekida trudnoće na zahtjev žene te za status u društvu koji bi trebao biti jednakopravan muškarcima.

'Prisiljavati žene da rađaju i zabranjivati im prekid trudnoće najgori je mogući scenarij koji bi značio poništavanje prava ostvarenih i po međunarodnim deklaracijama, poput UN-ove deklaracije iz 1979. koja omogućuje ženama da same odlučuju o tome kada će roditi i koliki će biti razmak između trudnoća. To bi bio korak unatrag, protivan međunarodnom pravu. Osim toga, stavljanje prekida trudnoće u ilegalu apsolutno bi moglo naškoditi zdravlju žena, jer je u slučaju pobačaja nužno osigurati vrhunsku medicinsku pomoć', kazao je Lepušić za tportal.

U demokraciji, ističe, svatko ima pravo iznositi svoje stavove, ali za diskusiju je potrebno i određeno predznanje, kako zakonskih tako i znanstvenih osnova. Lepušić pritom naglašava da se u raspravama o pobačaju potpuno pogrešno naglašava sukob dviju strana, 'za' i 'protiv'.

'Pripadam tzv. strani koja je 'za' pobačaj, ali u biti nisam za prekid trudnoće i smatram da je to krajnja opcija. To je čista matematika: koliko god da se koristila kontracepcija poput tableta ili spirale, njihova uspješnost nažalost nije apsolutna, iako doseže 99 posto. Nitko od nas, dakle, ne zagovara prekid trudnoće kao takav, nego pravo žena da raspolažu svojim tijelom i da imaju legalnu dostupnost tom zahvatu. To je poanta svega, ništa drugo', ističe Lepušić. Dodaje da je edukacija mladih pokazala izvanredne rezultate u Finskoj, koja ima najmanje problema s neželjenim trudnoćama među adolescentima zahvaljujući jakom zdravstvenom odgoju, etabliranom u toj državi već 40 godina.

'To je način na koji treba djelovati, a ne zabranama. Iz iskustva mogu reći da kad žena odluči prekinuti trudnoću, ona će to napraviti na bilo koji način – legalno ili ilegalno. Takvih priča, često vrlo tragičnih, naslušao sam se sijaset. Ali znaju mi doći i žene koje traže savjet jer nisu sigurne što napraviti, pa im redovito kažem da zadrže trudnoću', otkriva Lepušić.

No čime on objašnjava tako velik pad broja pobačaja u Hrvatskoj od 1991. godine? Jedno je sigurno - zasigurno ne povećanjem životnog standarda.

'Stalno se govori o stimuliranju trudnoća i rađanja djece, a obećane beneficije nisu se realizirale, tako da dodatnog motiva nema. Razlozi su kompleksni, tu je svakako općedruštvena klima u Istočnoj Europi po pitanju trudnoća i porođaja, ali upravo i loša ekonomska situacija, u kojoj su mnogi bez stalnog posla i vlastitog stana', kaže Lepušić. Po njegovoj ocjeni, veliku ulogu u padu broja pobačaja ima i veća dostupnost informacija i edukacija o kontracepciji koja bi se trebala dodatno pojačati.

Lepušić, inače, educira učenike po školama u sklopu edukativnog projekta 'Znanje je užitak', prvenstveno o spolno odgovornom ponašanju kojim mlade poučava o svim opcijama, uključujući apstinenciju. U posljednjih 10-ak godina obišao je oko 300 škola, a u mnogima je bio više puta. U okviru tog multimedijskog projekta u škole je dovodio i ugledne znanstvenike poput Ivana Đikića i Igora Štagljara. 'Pokušavamo dati dobar primjer mladima, zainteresirati ih za znanost, a istovremeno ih poučiti o spolno odgovornom ponašanju', zaključuje Lepušić.

'Mladi u Hrvatskoj ne zalijeću se u seksualne odnose'

Prim. dr. sc. Marina Kuzman, voditeljica Službe za školsku i adolescentnu medicinu pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, kaže da su razlozi za registrirano smanjenje broja pobačaja u Hrvatskoj kompleksni, ali sigurno je da se taj broj smanjio i zato što je odgovorno spolno ponašanje sve prisutnije među adolescentima. Iako zdravstveni odgoj zapravo nikada nije zaživio u potpunosti?

'Ono što se smatra zdravstvenim odgojem samo je jedna kockica u svemu. Mi nismo zadovoljni, trebalo bi biti više toga, ali postoje službe koje se bave mladima i savjetovališta za reproduktivno zdravlje, informacije su im na raspolaganju. Mladi nisu ni neinformirani niti neobrazovani. Imam o njima jako visoko mišljenje', kazala je Kuzman dodajući da je zdravstveni odgoj, nažalost, doživio takvu sudbinu, iako se za vrijeme rasprave 'nitko nije bunio protiv informacija o odgovornom spolnom ponašanju'.

Potaknuta pogrešnom percepcijom da su mladi u Hrvatskoj vrlo seksualno aktivni, promiskuitetni i skloni neodgovornim ponašanjima, Kuzman ističe da je u posljednjem istraživanju HZJZ-a o zdravstvenom ponašanju učenika vidljiv trend pada kod onih koji su izjavili da su imali spolni odnos. Da su imali spolne odnose izjavilo je 21 posto dječaka i šest post djevojčica 15-godišnjaka, što je na skali zemalja sudionica istraživanja svrstalo Hrvatsku na pretposljednje mjesto, ispred Armenije. Riječ je o međunarodnom istraživanju koje se provodi svake četiri godine u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, a 2014. sudjelovale su 44 zemlje i regije.

Prateći rezultate prethodno provedenih anketa, od 2006. vidljiv je trend pada, 'što govori da su naši mladi uistinu, u globalu, prilično svjesni i obrazovani i da se ne zalijeću pretjerano u rane seksualne odnose', kaže Kuzman, inače nacionalna voditeljica navedenog istraživanja 2002., 2006. i  2010. godine.

Siva zona pobačaja

Međutim, postavlja se pitanje kolika je siva zona neregistriranih pobačaja u Hrvatskoj.

'S mog stajališta, najveći dio posve je sigurno registriran. I danas imamo zakon koji dozvoljava pobačaj na zahtjev žene do 10. tjedna trudnoće i ne mislim da se žene upuštaju u rizik da to rade izvan bolničkih ustanova. Vjerojatno ima jedan dio koji nije registriran, ali ne vjerujem da je taj broj velik', procjenjuje Kuzman.

Komentirajući slutnje da bi nova vlast mogla ženama u Hrvatskoj otežati pobačaj, ona podsjeća da prijetnje, zabrane i restrikcije nikad nisu dovele do toga da se broj pobačaja smanji nego samo do toga da se prekid trudnoće obavlja u neodgovarajućim uvjetima.

'Razne vlade to su pokušavale i nikad se zakon nije promijenio. Ipak je to jako, jako osjetljivo i kompleksno pitanje u svakoj zemlji', ističe Kuzman. Znači li to da je optimistična, smatra li da ni ova vlast neće mijenjati zakon? 'Ne znam. Bilo je raznih inicijativa, ali nitko se nije usudio.'