Financijska kriza trese svijet. Tražeći adekvatna rješenja za izlaz, svjetske vlasti započele su lov na bogate. Oni će morati plaćati veće poreze. Postoje dobri i loši načini da ih se natjera na to. A jednako tako moguće su i različite posljedice, piše The Economist. Nedavno krpanje proračuna u Francuskoj i Italiji rezultiralo je tropostotnim povećanjem poreznog opterećenja za one s primanjima iznad 500.000 eura odnosno 300.000 eura.

Istovremeno u SAD-u je Barack Obama kreirao novi plan smanjivanja deficita koji predviđa rast poreza za bogate, uključujući 'Buffetovo pravilo' koje glasi da ne smije biti kućanstava s više od milijun dolara godišnjih prihoda, a da imaju nižu prosječnu poreznu stopu od obitelji iz srednje klase. Reduciranje deficita kroz pritisak na bogate nije klasna borba, tvrdi Obama već je to 'čista matematika'.

Međutim, The Economist smatra da to i nije tako jednostavna matematika. Pitanje oporezivanja bogatih ovisi o političkoj prosudbi o optimalnoj veličini države i njezinoj odgovarajućoj ulozi u redistribuciji bogatstva. Matematika kaže da bi se deficit mogao reducirati i odgovarajućim smanjenjem potrošnje, tvrde Obamini republikanski oponenti. Klasna borba je možda teška riječ, ali obuhvaća temeljnu raspravu u zapadnim društvima: koga žrtvovati za oporavak javnih financija?

Zalažući se za malu, jeftinu državu The Economist navodi tri razloga zbog kojih bi bogati ipak trebali plaćati veći porez, ali ne način na koji to bogate svjetske vlade trenutno predlažu.

Ponajprije, deficit Zapada ne smije se rješavati samo smanjenjem potrošnje. Puno poželjnije rješenje je kombinacija smanjenja javne potrošnje i viših poreza, pri čemu treba postaviti optimalni omjer. Drugo, tu je i politički argument za povećanje poreza bogatima. Smanjenje potrošnje više pogađa manje imućne kojima čak i prije nego nastupi kriza prihodi počnu stagnirati. Do sada su mnoge vlade bile usmjerene na podizanje poreznih stopa na što je većina bogatih brzo reagirala. Međutim, kapitalisti su svoje prihode brzo pretvarali u manje oporezovane oblike, izbjegavajući porezni teret.

I treće, s obzirom da bogati svijet pokreće gospodarski rastom, vlade bi trebale biti oprezne s oštrim povećanjem poreza. Stoga Economist predlaže da se prioritet stavi na veću učinkovitost oporezivanja, a manje na povećanje poreznih stopa bogatima.

Više stope za bogate nisu, dakle, besplatan ručak. Na niskim razinama povećanje stopa poreza će podići prihode, ali ne bez troškova učinkovitosti i kratkoročnog rasta. Ako je proračun vladama primarna briga, onda je dokaz da su reforme koje proširuju porezne osnovice učinkovitiji način da se uvede više novca nego što bi se to dobilo oporezivanjem bogatih.

KUKURIKU KOALICIJA NAJAVILA VEĆE OPOREZIVANJE BOGATIH

O potrebi jačeg oporezivanja bogatih često se raspravlja i u Hrvatskoj, osobito u predizborno vrijeme. Gospodarski programi dviju vodećih političkih opcija možda se najviše razlikuju upravo po pristupu oporezivanju bogatih. Dok lijeva koalicija najavljuje jače oporezivanje bogatijih slojeva, HDZ smatra da ne treba mijenjati postojeći porezni sustav.

Međutim, kao i u razvijenim zemljama i u Hrvatskoj ne postoji suglasnost kako postići ravnotežu i optimalne efekte oporezivanja. U pristupu oporezivanju analitičari ističu dva problema: neravnomjerno porezno opterećenje dohodaka od rada s jedne strane i nejednako oporezivanje dohotka od rada i kapitala s druge.

Problem neravnomjernog poreznog opterećenja očituje se u činjenici da hrvatski građani s višim bruto dohocima snose i apsolutno i relativno viši teret oporezivanja. Istraživanje Ivice Urbana s Instituta za javne financije pokazalo je da su građani s najnižim dohotkom opterećeni s prosječnom poreznom stopom od 33 posto, a da se s rastom dohotka ta stopa penje sve do 46 posto. Na izrazito visoko opterećenje imućnijih građana u Hrvatskoj ukazalo i istraživanje KPMG-a, prema kojem je Hrvatska, uz Sloveniju, zemlja s najvišim stopama davanja u svijetu za zaposlenike s godišnjim prihodima od 100.000 dolara. Poslodavci već duže vremena upozoravaju da zbog tako neravnomjernog poreznog opterećenja Hrvatskoj prijeti odljev kvalificiranih stručnjaka i visokoobrazovanih profesionalaca.

Problem neravnomjernog oporezivanja rada i kapitala zajednički je Hrvatskoj i razvijenim zemljama. Međutim, on je u Hrvatskoj još izraženiji jer je dohodak od kapitala opterećen samo porezom na dobit, a ne oporezuju se dividende i ostali prihodi od štednje i investiranog kapitala kao ni kapitalna dobit ostvarena trgovanjem financijskom imovinom. Stručnjaci se uglavnom slažu da bi se trebalo smanjiti porezni pritisak na dohotke od rada i povećati oporezivanje kapitala, ali upozoravaju da pritom treba dobro procijeniti pozitivne i negativne efekte.

Ponajprije treba imati u vidu da Hrvatska nema dovoljno vlastitog kapitala za investicije te da hrvatski poduzetnici posluju u okruženju u kojem se konkurentne zemlje poreznim olakšicama natječu u privlačenju stranog kapitala. To znači da bi se povećanjem poreza na kapital dodatno destimulirali strani ulagači. Također, pitanje je može li se samo pojačanim oporezivanjem kapitala, bez značajnijih ušteda na rashodnoj strani, nadoknaditi ogromna rupa u proračunu.

I na kraju, nema sumnje da je u Hrvatskoj pitanje učinkovitosti oporezivanja još važnije nego u razvijenim zemljama u kojima su porezne službe daleko efikasnije.