Drugim riječima, Debeljak u Brodosplit uvodi praksu koja je ionako uobičajena kod većine hrvatskih privatnih poslodavaca: rintaj i šuti. Javnost se svojedobno snebivala nad činjenicom da su se, recimo, u velikim trgovačkim lancima organizirani tajni sindikati jer vlasnicima nije odgovaralo propitkivanje razine radničkih prava, no potpuno mlako reagira na činjenicu da se još okrutnije kršenje zakone događa upravo sada i baš pred nosom. A nije da nije bilo najavljeno: još prije nekoliko mjeseci vlasnik škvera najavio je da će sindikaliste doslovno protjerati daleko iz tvrtke, u Dugopolje. Sada je valjda shvatio da je puno jednostavnije samo ih ostaviti s druge strane ograde.

O sindikatima koji već godinama djeluju u splitskom brodogradilištu također bi se štošta moglo kazati, ali jedno se ipak mora priznati: baš je Zvonko Šegvić, Debeljakova tiha patnja i pokretna meta, davno prije nego što je Mladen Bajić kukuriknuo upozorio da se iz Brodosplita izvlače milijuni. I baš je on, kakav god bio, svejedno još uvijek predstavnik sve ustrašenijih i frustriranijih radnika, ovih dana precizno definirao proces koji se događa na splitskim ulicama, makar mlako i miroljubivo.

'Ovo je sukob rada i kapitala. Ali ne stečenog, nego poklonjenog kapitala', dijagnosticirao je Šegvić.

Jer, Tomislav Debeljak otvorio je rat s vlastitim radnicima koji su se drznuli prosvjedovati zbog očito nezakonito smanjene plaće, uz prešutnu potporu Vlade, u tvrtki koja još uvijek nije njegova. Dapače: škver će moći proglasiti svojim tek nakon pet godina i nakon što potroši velikodušno ponuđenih milijardu i po kuna iz državnog proračuna, što mu je više nego dovoljno da punih pet godina plaća dvije tisuće radnika. I još mu ostane negdje oko 500 milijuna kuna.

A kako je uopće došao u priliku zgrabiti dio hrvatske brodogradnje, inače najsloženije industrijske grane u državi? Lijepo, čistom slučajnošću - ili ludošću, kako bi on sam kazao. Nakon što su hrvatske vlade desetljećima gurale problem brodogradnje pod tepih i paralelno iz nje izvlačile milijune kao iz samoposluge, a potom i nevjerojatno traljavo odradile pregovore s Europskom unijom, pred Hrvatskom je prije samo nekoliko mjeseci bila jednostavna dilema - brodogradilišta prodati ili ugasiti. Kao jedino rješenje za škver pokazao se DIV iz Samobora, u stvarnosti patuljak u usporedbi sa splitskim gigantom, i to naprosto zato što ga nitko drugi na kugli zemaljskoj nije poželio. Milijarde kojima se barata u procesu restrukturiranja ambicioznom ocu sedmero djece ne predstavljaju preveliko opterećenje, naprosto zato što će svoga novca uložiti malo ili ništa. Lijepo je odmah prepolovio broj zaposlenih, zatim za svaki slučaj svima isplatio državnu otpremninu - eto, da ne bi bilo oštećenih jednog dana kada tvrtka propadne - i potom stao fantazirati.

Maštati o ledenim platformama kojima bi premostio Jadran, desecima novih brodova koji samo što se nisu počeli graditi, pustim vjetrenjačama i silnim vlastitim patentima koji, eto, samo što nisu javno predstavljeni. U međuvremenu navozi zjape gotovo prazni i nervoza sa svih strana raste jer pravog posla jednostavno nema: tek je sam sa sobom potpisao ugovor o gradnji dvaju brodova za 'vlastitu flotu', što u normalnim okolnostima nije dovoljno ni za trećinu godišnjih kapaciteta sustava kao što je Brodosplit.

U realnosti pak čini se da je Debeljak puno fokusiraniji na postavljanje novog sustava rada u tvrtki u kojoj nered doista jest vladao, ali ipak nije da je zahtijevala formu konclogora. Brodoplit je danas poligon za desetke zaštitara, maštovite 'amazonke' čiji je jedini zadatak špijunirati radnike i cinkati ih dok gazda istovremeno preko GPS-a nadzire i njih same, činovnike iz kadrovske službe koji danonoćno pregledavaju sate i sate snimljenog materijala te senzacionalna otkrića o 'dvije tone alkohola' koje su nesretni škverani navodno skrivali u svojim ormarićima. Teroristi i huligani, boljševici i izrabljivači, prosvjednici i inspektori - sve se skupa spaja u jednom velikom loncu koji, znaju Splićani, kad zbilja provre odmah i eksplodira.

Ili, kako bi naš junak rekao, 'atmosfera je u Brodosplitu fenomenalna'.

Još koju godinu, dok plaće ipak redovno stižu, možda će nekako i klapati. A Debeljaku je u ovom trenutku očito najvažnije riješiti se 'terorista' na vrijeme, kako u budućnosti ne bi negdje naletio na kakvog kamikazu. Kao što se danas ne spominju Sanader ili Kosor, tako će po završetku restrukturiranja od škvera daleko biti i Milanović, i Grčić i Vrdoljak. Ostat će samo on, Tomislav Debeljak, zanimljiv miks Goranka Fižulića i Zdravka Mamića. Kerum iz našeg sokaka.