'Ovo otkriće označilo je kraj jednog od najintenzivnijih istraživanja u fundamentalnoj fizici, koje je trajalo 80 godina, a samo otkriće bi u budućnosti moglo učiniti računala 100 milijuna puta bržim od današnjih', izjavio je nakon otkrića profesor Shoucheng Zhang sa Sveučilišta Stanford.

Kako bi dokazali postojanje fermiona, znanstvenici su najprije morali pronaći tzv. kvazičestice koje se, iako se ne ponašaju kao čestice u prirodi, uklapaju u matematički model potreban za postojanje fermiona.

Znanstvenici su u okviru eksperimenta u vakuumskoj komori smjestili na dva tanka filma kvantne materijale — supravodič i magnetni topološki izolator te su kroz njih proveli električnu struju.

Supravodič je bio smješten na gornjem dijelu komore, dok se na donjoj strani nalazio topološki izolator, koji provodi struju samo na svojoj površini ili rubovima, ali ne i u sredini. 

Spajanje ove dvije materije dovelo je do stvaranja supravodljivog topološkog izolatora, koji je naveo elektrone da se kreću na jedan način na jednom rubu, a na suprotnom rubu na drugi način.

Valja napomenuti kako su znanstvenici dugo smatrali da bi se materija i antimaterija, u slučaju da se 'sretnu', međusobno poništile, pri čemu bi oslobodile velike količine energije u obliku gama-zračenja ili drugih čestica. No, 1937. godine talijanski fizičar Ettore Majorana ukazao je na moguće postojanje tipova čestica koje su same sebi antičestice te ih je nazvao fermionima.

Inače, antimaterija je supstancija koja se sastoji od elementarnih antičestica, za razliku od 'obične' materije koja je sastavljena od elementarnih čestica. Svaka elementarna čestica se odlikuje po nekim osobinama poput mase, a koje je razlikuju od ostalih čestica.

Za svaku česticu postoji i odgovarajuća antičestica, čije su neke osobine, poput mase, jednake, a druge osobine, poput magnetnog momenta, sasvim suprotne.