Rok za predaju žalbe je ponedjeljak, a Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović nije želio otkriti kojim argumentima planira pobiti prvostupanjsku presudu. ‘Prije nego što žalba bude predana na sud ne mogu govoriti što će u njoj stajati. To ne bi bilo korektno’, kazao je Prodanović.

Iako je prva presuda Sanaderu kojom je kažnjen s 10 godina zatvora objavljena u studenome prošle godine sudac Ivan Turudić opsežno je pismeno obrazloženje dovršio i poslao strankama tek početkom srpnja.

Osim što je Sanadera u njemu opisao kao osobu niskih interesa, vođenu koristoljubljem u vrijeme dok je Hrvatska trpjela teret rata te čelnika izvršne vlasti koji je položaj iskoristio kako bi s čelnikom MOL-a dogovorio 10 milijuna eura mita, Turudić je naveo da su njegovim nedjelima pridonijeli njegovi suradnici iz vlade i predsjedništva HDZ-a.

‘Cijeneći društvene uzroke koji su pridonijeli počinjenju ovog kaznenog djela, sud je uočio zapanjujući izostanak bilo kakvog suprotstavljenog stava gotovo svih sudionika sa strane Vlade i Predsjedništva HDZ-a koji su sudjelovali u donošenju odluke i lakoću kojom je optuženi Sanader postigao da se sklope Prva izmjena i dopuna Ugovora o međusobnim odnosima dioničara koji se odnosi na INA-u i Glavni ugovor o plinskom poslovanju... Na to je optuženi Ivo Sanader računao i ta je pasivnost aktera u mnogome olakšala počinjenje kaznenog djela’, navodi se u obrazloženju u kojem se detaljno obrazlaže presuda te analiziraju svi dokazi i iskazi ispitanih svjedoka.

Sudac je, među ostalim, zauzeo stav da je provedenim dokazima nedvojbeno utvrđeno da je Sanader upravo s direktorom MOL-a Zsoltom Tamasom Hernadijem za mito od 10 milijuna eura dogovorio izmijeniti međudioničarski ugovor i mađarskoj naftnoj kompaniji prepustiti upravljačka prava u Ini.

‘Ugovori su zaključeni i optuženi Ivo Sanader je učinio sve da budu zaključeni kako je dogovorio sa Zsoltom Tamasom Hernadijem. Da bi se zaključili, optuženiku je obećano i djelomično isplaćeno mito’, napisao je Turudić. Zaključio je i da bi takvo ponašanje državnih dužnosnika, ukoliko bi poprimilo široke razmjere, u cijelosti paraliziralo državni aparat i druge službe. Također smatra da je Sanader ‘morao znati da je nepodmitljivost neizostavni element dužnosti koju je obavljao’ te da su mu ‘bile dobro poznate sve negativnosti vezane uz korupciju koje su mnogostruko uvećane kada se radi o sprezi politike, političkih stranaka i vlasti’.

S obzirom na optužbe za ratno profiterstvo sud na Sanadera nije primijenio uobičajenu sudsku praksu da mu se kao olakotna okolnost uzme sudjelovanje u Domovinskom ratu. ‘Sanader je ratno stanje iskoristio za vlastito bogaćenje, svoje uske, osobne interese stavio je iznad interesa Hrvatske pa mu se sudjelovanje u Domovinskom ratu ne može cijeniti kao olakotno’.

Uz to pojašnjenje u obrazloženju stoji i da upravo činjenica što je nedjela počinio najprije kao zamjenik ministra vanjskih poslova, a potom i kao premijer svemu daje dodatnu težinu jer je nanio štetu ‘vitalnim, strateškim interesima’ države i njenom ugledu u svijetu.