Tjednima se raspravljalo samo o mogućnosti da krajnja desnica preuzme vlast po prvi put u modernoj povijesti Francuske. No na iznenađenje svih, Nova narodna fronta, na brzinu sklopljen savez između četiriju glavnih ljevičarskih stranaka — socijalista, Zelenih, komunista i pokreta Nepokorena Francuska (LFI) Jean-Luca Mélenchona — izbila je na prvo mjesto, dok je Nacionalno okupljanje Marine Le Pen pala na treće mjesto.

Što slijedi ostaje krajnje neizvjesno. Izbor budućeg francuskog premijera formalno pripada predsjedniku zemlje Emmanuelu Macronu, koji nije pravno vezan rezultatima izbora - iako politički običaji nalažu da se šef vlade bira iz redova najjače političke snage ili koalicije, piše Politico.

Veliko je pitanje koga će ljevica predložiti za premijera. Tijekom kampanje Nova narodna fronta odlučila je ne isticati jednog vođu, za razliku od Nacionalnog okupljanja s predsjednikom Jordanom Bardellom i pro-Macronove koalicije, koju vodi premijer Gabriel Attal. Ono što je ostalo neizgovoreno, a bilo je sasvim jasno: stranke ljevice ne bi mogle postići konsenzus o tom pitanju.

Nakon što su sada pobijedili, deseci novoizabranih ljevičarskih članova francuskog parlamenta vjerojatno će baciti svoja imena u ring. Dvije glavne snage unutar koalicije, Nepokorena Francuska i Socijalisti, imat će najveću težinu u nadolazećim pregovorima, koji bi mogli isključiti čelnicu stranke Zelenih Marine Tondelier.

Politico je pobrojao tko figurira kao potencijalan kandidat za premijera.

Jean-Luc Mélenchon i njegovi lojalisti

Predviđa se da će Mélenchonov pokret Nepokorena Francuska, najradikalnija od četiri glavne stranke unutar ljeve koalicije, dobiti najviše mjesta u parlamentu. Njihova snaga u parlamentu, u kombinaciji s Mélenchonovim dobrim rezultatima u posljednja dva ciklusa predsjedničkih izbora, daje argumente toj stranci da smatra da bi budući šef vlade trebao doći iz njihovih redova.

Kada bi se odabir ostavio Nepokorenoj Francuskoj, oni bi sigurno kao potencijalnog premijera istaknuli predsjednika stranke Mélenchonona. No, zbog podjelama sklonog pristupa politici i tvrdolinijaškog stava o pitanjima od gospodarstva do rata u Gazi on je postao toksičnim za umjerene birače. Čelnici drugih stranaka Nove narodne fronte bili su nepokolebljivi tijekom kampanje da neće podržati 72-godišnjeg vođu za premijera.

Iznesena su i druga imena lojalista Nepokorene Francuske - uključujući koordinatora pokreta Manuela Bomparda; predsjednice kluba zastupnika Mathilde Panot; te dužnosnika u usponu Clémence Guetté; ili Eric Coquerel.

Bivši ljevičarski prvaci koji se nisu pokorili Mélenchonu

Do potencijalne premijerske pozicije, prva prepreka Mélenchonu mogla bi doći od zastupnika koji su se nekoć borili uz njega, ali su u međuvremenu prekinuli veze s njim. Takvi bi kandidati mogli tvrditi da su ideološki usklađeni s dominantnom strankom unutar Nove narodne fronte, ali izazivali bi manje podjela od Mélenchona.

To uključuje Françoisa Ruffina, bivšeg novinara i redatelja koji se nada kandidirati na sljedećim predsjedničkim izborima, a koji je kritizirao Nepokorenu Francusku zbog, kako je opisao, nedostatka prisutnosti u francuskim ruralnim područjima, a Mélenchona je nazvao 'teretom'.

Clémentine Autain, koja je bila dio grupe Nepokorene Francuske u posljednja dva saziva, ali je postala sve kritičnija prema Mélenchonu, mogla bi na sličan način zastupati svoje mišljenje. Autain je prošlog mjeseca rekla da je svjesna da je jedna od onih koji bi mogli postati premijeri u slučaju pobjede ljevice.

Uskrsli Socijalisti

Francuska Socijalistička stranka doživjela je najgori rezultat 2022. kada je osvojila tek 1,7 posto na predsjedničkim izborima. Ali od tada je krenula u neočekivani preporod, što je kulminiralo snažnim rezultatom na europskim izborima, gdje je završila prva među ljevičarskim snagama s gotovo 14 posto glasova.

Socijalisti imaju manje zastupnika od Nepokorene Francuske, ali su unatoč tome ojačali svoju prisutnost u parlamentu i smanjili jaz s Mélenchonovom strankom. Mogli bi se nadati da će dobiti podršku od Zelenih u pokušaju da spriječe Nepokorenu Francusku da preuzme kontrolu u novom ljevičarskom frontu koji je pobijedio na izborima.

Mogući kandidati mogli bi doći iz nove generacije socijaldemokrata, uključujući sadašnjeg šefa Socijalističke stranke Oliviera Faurea, predsjednika kluba u odlasku Borisa Vallauda ili glavnog kandidata na izborima za EU Raphaëla Glucksmanna.

No još jedno ime ne treba zaboraviti - François Hollande, bivši predsjednik Francuske, koji je pobijedio u svojoj izbornoj jedinici te postao tek drugi predsjednik u modernoj povijesti Francuske koji je ponovno postao zastupnik nakon što je bio šef države.

Nestranačke opcije

Jedan od načina kako bi se mogao izbjeći sukob između ljevičarskih opcija unutar novog fronta je da se za premijera predloži nestranački kandidat.

Tako se prošli mjesec pojavilo ime Laurenta Bergera, bivšeg čelnika reformističkog sindikata CFDT. Berger je također prepoznat, i na ljevici i na desnici, po svojoj sposobnosti konsenzusa i premošćivanja jazova. Njegov umjeren pristup mogao bi, međutim, odbiti Mélenchona.