Također, Obiteljski centar na čelu s Marijom Živkovićem preveo je i svojevrsni priručnik za ponašanje aktivnih katolika u političkom i društvenom životu pod nazivom 'Doktrinarna nota', u kojoj izričito piše kako 'Nije u redu zakonom izjednačavati obitelj i ostale oblike suživota'.

Pod krinkom građanske inicijative U ime obitelji zapravo se skrivaju kreatori konzervativnog političkog programa stranke HRAST – Pokret za uspješnu Hrvatsku, ustvrdili su predstavnici kampanje Građani glasaju protiv iznijevši na konferenciji za medije u Kući ljudskih prava obrazloženu manipulaciju referendumskom inicijativom koju u svrhu isključivo vlastitog političkog pozicioniranja provodi jedna marginalna politička opcija.

Budući da ni na jednim izborima – od parlamentarnih 2011. preko lokalnih i europskih 2013., ta radikalna desna politička opcija nije mogla okupiti podršku građana, članovi Hrasta odlučili su svoj program ljepše upakirati i kamuflirati ga u tzv. građansku inicijativu U ime obitelji, upozorili su predstavnici kampanje Građani glasaju protiv.

Lideri, javna lica i podržavatelji inicijative – Željka Markić, Krešimir Planinić, Krešimir Miletić, Ladislav Ilčić, kao i članovi njihovih poRODica, ujedno su i lideri te kandidati političke stranke HRAST – Pokret za uspješnu Hrvatsku.

Marija Ćurlin, Ilčićeva je sestra, na lokalnim je izborima u Zagrebu bila na listi stranke, a angažirana je u udruzi Centar za prirodno planiranje obitelji. Druga sestra, Kristina Pavlović, također je bila na listi za zagrebačke izbore, angažirana je u udruzi GROZD i u Centru za prirodno planiranje obitelji, a, između ostalih, Marijo Živković, otac Željke Markić, također bio listi HRAST-a za Skupštinu Zagreba na ovogodišnjim lokalnim izborima.

Osnivač je i voditelj Obiteljskog centra Zagreb, ujedno, istražili su u GONG-u, zagovornik ideje broja glasova prema broju maloljetne djece. Uistinu, istražili smo, 74-godišnji Živković, ekonomist, 2007. je, zajedno sa suprugom Darkom, umirovljenom učiteljicom, katoličkom mjesečniku Veritas dao intervju o tome kako bi hrvatska obitelj trebala izgledati. Darka i Marijo Živković, osim Željke Markić, imaju još petero djece i, podatak je iz 2007., 14 unuka.

Sedamdesetčetverogodišnji Živković prije tri godine skandalizirao je javnost proguravši u neke zagrebačke škole prikazivanje brutalnog dokumentarca 'Pobačaj - ženina odluka' iz 1973. Film u kojem se eksplicitno i tendenciozno prikazuju metode pobačaja koje liječnici ne rade već više od skoro 30 godina prikazan je učenicima 2. i 3. razreda koji pohađaju vjeronauk..

Za kakav svjetonazor i pravila ponašanja u hrvatskom društvu se zalažu roditelji Željke Markić, najbolje se može iščitati iz njihovih izjava koje su dali, u konkretnom slučaju vjerskom glasilu Veritas 2007. godine.

Evo nekih najupečatljivijih koje prenosi Novi list

- 'U Hrvatskoj, gdje je broj osoba koje rade izjednačen s brojem osoba koje primaju mirovinu, nije na odgovarajući način priznat roditeljski rad parova, koji imaju više od dvoje djece. Nas dvoje primamo zasluženu mirovinu, jer naše četvero djece radi. Mi smo, znači, svojim roditeljskim radom osigurali isplatu mirovine za sada dvojici naših vršnjaka, koji nemaju djece. Uskoro će naše preostalo dvoje djece početi raditi i osiguravati mirovinu još dvojici naših vršnjaka.'

A osim što su oni s djecom više zaslužili mirovinu od onih bez djece, Živkovići u tom razgovoru otkrivaju i to da su roditelji s više djece politički diskriminirani.

- 'Naš sin i kćer sa svojim bračnim partnerima imaju devetero malodobne djece. Njih trinaestero hrvatskih građana imaju kod izbora četiri glasa, kao i njihovih četvero vršnjaka, koji na primjer, svojim odlukama, ostaju bez djece, i koji će mirovinu primati zahvaljujući sadašnjem roditeljskom radu naše djece. To je politička diskriminacija. Ne treba se onda čuditi što zakoni i praksa u Hrvatskoj i drugim zemljama ne vrednuju ispravno roditeljsku ljubav i roditeljski rad.'

Rješenje Živkovići vide u tome da se svim građanima na izborima da pravo glasa, no oni koji imaju maloljetnu djecu dodatno glasaju i u ime te djece.

- 'Da u ime malodobne djece glasuju roditelji, koji i inače zastupaju svoju malodobnu djecu u svim drugim područjima. U takvom slučaju bi naša djeca sa svojim bračnim partnerima umjesto četiri, imala 13 glasova, i izborni rezultati bi izgledali drugačije, a društvo bi bilo bolje i pravednije.'

Rješenje, napokon, imaju i za zaposlene žene koje, kako kažu, u većini slučajeva na poslovima koje rade uopće ne postižu osobnu satisfakciju, zbog čega bi im daleko bolje bilo kod kuće.

- 'Oko 80 posto majki nema u svojem radu izvan kuće nikakvog ili gotovo nikakvog ispunjenja, nego rade iz čiste materijalne potrebe. Čistačice, tekstilne radnice, prodavačice i žene sličnih zanimanja sve bi ono što lijepo i dobro doživljavaju na radnom mjestu mogle ostvarivati možda u sat vremena u izabranom druženju. Uz mogućnost da majke više djece imaju osigurane materijalne uvjete života, kao da rade izvan kuće, bile bi mnogo manje potrebe za vrtićima, a djeca bi bila zdravija i zadovoljnija. U domovima za starije osobe živi vrlo malen dio starijih, a i njih bi bilo još manje da su imali više djece, od kojih bi ih bar dio želio imati uz sebe.'

Obiteljski centar Marija Živkovića 2007. na hrvatski jezik preveo je 'Doktrinalnu notu o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu', nastalu u radionici vatikanske Kongregacije za nauk vjere, a koja je upućena biskupima Katoličke crkve, katoličkim političarima i svim ostalim vjernicima.

Može se reći kako je ova Doktrinalna nota rasadnik ideja koje forsiraju katoličke udruge povezane s Hrastom. Primjerice, upravo ono što gura inicijativa U ime obitelji istaknuto je u spomenutom priručniku Kongregacije za nauk vjere.

Pod naslovom 'Nije u redu zakonom izjednačavati obitelj i ostale oblike suživota', stoji sljedeće: 'Jednako tako, potrebno je čuvati i promicati obitelj, utemeljenu na monogamnom braku između osoba različitog spola i zaštićenu u njezinu jedinstvu i postojanosti, unatoč suvremenim zakonima o rastavi: s njom se ni na koji način ne mogu izjednačiti ostali oblici suživota, niti smiju kao takvi biti zakonom priznati.'

Otpor GROZD-a protiv zdravstvenog odgoja također je naveden u spomenutom štivu kao jedna od obaveza praktičnog katolika. 'Roditelji imaju neotuđivo pravo odgajati svoju djecu u skladu sa svim svojim pozitivnim uvjerenjima. Isto vrijedi za jamčenje slobode roditeljima da odgajaju svoju djecu; to je neotuđivo pravo koje je, između ostalog, priznato u Općoj povelji o ljudskim pravima …', stoji u Doktrinalnoj noti.

Kakve su još upute za djelovanje katolika u sekularnoj državi sadržana u ovom priručniku, pročitajte OVDJE.