Mental Disability Advocacy Center (MDAC) i Udruga za društvenu afirmaciju osoba s duševnim smetnjama (Sjaj) objavili su koncem 2011. godine opsežno i uznemirujuće izvješće o stanju ljudskih prava u psihijatrijskim ustanovama i ustanovama za socijalnu skrb u Hrvatskoj
Izvješće je prepuno podataka koji govore o iznimno niskoj razini educiranosti medicinskih profesionalaca o međunarodnoj i hrvatskoj legislativi koja regulira odnos prema osobama s mentalnim teškoćama, ekstremno lošim uvjetima u kojima se takve osobe liječe i brojnim slučajevima brutalnog kršenja temeljnih ljudskih prava, piše Slobodna Dalmacija
U Hrvatskoj više od 10 tisuća osoba s invaliditetom živi odbačeno od društva, u dislociranim i izoliranim ustanovama. Monitorirane su socijalne ustanove Lobor-grad, Mirkovec, Osijek, Vojnić, a od bolnica zagrebački Jankomir, Popovača, Ugljan i Rab.
U svim bolnicama, osim u Jankomiru, zatečeni su iznimno loši higijenski i materijalni uvjeti, a najteže je stanje zatečeno na nekim odjelima Popovače, gdje u polumraku 'leži po deset pacijenata, uglavnom razodjevenih', a na odjelu 'ne postoji odgovorni liječnik'.
U ustanovama Labor-grad, Mirkovec i Osijek konstatirano je kako se o smještenim osobama ne vodi računa nakon što im se dodijeli krevet. 'Neki od njih su stariji i vezani za krevet, te autori izvješća nisu imali nikakvog razloga ne vjerovati osobama koje žive u ustanovi Osijek da ih se ne izvodi redovito ili često na svjež zrak, vježbanje ili bilo kakvu drugu aktivnost. Jedna osoba koja živi u ustanovi izjavila je da se na takvu uslugu može čekati i do godine dana', stoji u izvješću.
Većina ustanova pruža iznimno loše higijenske uvjete, bolesnici su često prljavi i smrde po fekalijama, a štićenici su izjavili da se po volji mogu kupati jedino u Osijeku. Primjetna je i potreba za kontrolom informacija. U ustanovi Vojnić, primjerice, autori izvješća nisu mogli razgovarati s pacijentima bez prisutnosti zaposlenog osoblja.
U sve četiri nadzirane psihijatrijske bolnice, tim za monitoring susreo se s osobama koje nisu bile svjesne da imaju bilo kakva prava, a to znači da ne znaju kako imaju pravo biti upoznate s razlozima zadržavanja, pravo na osporavanje odluke, pravo na žalbu na odluku o prisilnom liječenju i pravo na odvjetnika, stoji u izvješću.
Prisilno davanje 'dobrovoljnog pristanka na prihvat u bolnicu' raširena je praksa u hrvatskim psihijatrijskim bolnicama, stoji u izvješću. Osoba koja je smještena u Jankomiru kazala je da joj je medicinsko osoblje u vozilu Hitne pomoći na putu prema bolnici reklo da mora potpisati suglasnost ili će 'u to uključiti policiju', navode promatrači, dodajući da su na slične primjere zastrašivanja naišli u svim psihijatrijskim ustanovama.
U Mirkovcu je tim razgovarao sa ženom koja je 20 godina živjela u ustanovi na zahtjev obitelji, a prethodno deset godina u Lobor-gradu, pri čemu je jedini lijek koji je primala bio lijek za krvni tlak, stoji u rezultatima monitoringa.
Mnogo osoba kojima je dodijeljen zakonski skrbnik provelo je po nekoliko desetaka godina u psihijatrijskoj ustanovi, a najduže hospitalizirani pacijent bio je u bolnici 47 godina.
.Nadzor primjene prisilnih metoda liječenja otkrio je potresne primjere primjene 'srednjovjekovnih' metoda prisile prema pacijentima. U Popovači je, primjerice, zatečen pacijent koji je, prema medicinskoj dokumentaciji, vezan svaki dan u trajanju od jednog do 12 sati, bez pauze, tijekom tri ili četiri godine, pa su mu mišići atrofirali.
Više pročitajte ovdje