Ako crkva pere grijehe, onda Vatikanska banka opere pokoji novčanicu. Papa Benedikt XVI instalirao je pred tri dana novu službu kontrole poslovanja u novčanoj instituciji Svete Stolice, na čelo joj je postavio kardinala Attilia Nicoru. Naime, odsad će svi vatikanski odjeli morati izvještavati internu kontrolu o detaljima svake transakcije – tko je pošiljatelj, tko primatelj, koja je priroda uplate ili isplate. K tome, posjetitelji Vatikana će morati prijaviti veće svote novca.

Možda je Vatikanska banka odigrala humantarnu ulogu za vrijeme Hladnog rata kada je slala financijsku pomoć katolicima pod sovjetskim režimom, no osamdesete su joj priskrbile prvu blamažu kada je otkriveno da je institucija upletena u financijske malverzacije i pranje novca i kada je šef Banco Ambrosiane, još jedne banke upletene u skandal, pronađen obješen na Blackfairs Bridgeu u Londonu, ubojstvo do danas neriješeno.

Da Vatikan nema dovoljno razrađene i kompatibilne mehanizme za suočavanje s financijskim zločinima, shvatio je i Benedikt XVI te još 2009. na čelo Vatikanske banke postavio afirmiranog ekonomista Ettora Gotti-Tedeschija da se uhvati u koštac sa operacijama ispod stola.

Još jedna otegotna okolnost za potpunu integraciju u međunarodne pravne vode je izostanak kaznenih institucija u Vatikanu. Ne postoji zatvor, a prema paktu s talijanskom državom potpisanom 1929. papa ima pravo tražiti imunitet od kaznene istrage i progona za sve vatikanske službenike, čime praktički svi novi reformski zahvati vatikanske financijske institucije ostaju mrtvo slovo na papiru. 'Adekvatnost reforme još uvijek nije ocijenjena. Efektna implementacija i primjena novih zakona predstavlja izazov', oprezno se izrazio Rick McDonell iz međunarodne institucije za primjenu zakona protiv pranja novca (Financial Action Task Force).

Vrući krumpir Vatikanske došao je do usijanja prošle godina kada je talijanska Narodna banka upozorila komercijalne banke da ne više ne posluju sa spornom vatikanskom institucijom ukoliko nije poznat pošiljatelj ili primatelj novca. Naime, u slučaju Vatikanske banke nije se tražio izvor sredstava ni osobni podaci vezani za transakciju, te su mnogi koristili nevjerojatnu mogućnost anonimnosti ne bi li oprali pozamašnu lovu. Tako je u rujnu 2010. njezin gazda Gotti-Tedeschi završio pod istragom jer se prelilo 23 milijuna eura iz banke Credito Artigiano na dva vatikanska računa u drugim bankama, a bez da je bilo navedeno otkuda su i u koju svrhu se radi prijenos.

Dok istraga još traje, papa se žuri uspostaviti transparentniji sustav poslovanja Vatikanske banke jer mu se ne riskira ionako načeti imidž Katoličke crkve. Još je možda razumljivo da se za onostranost traži vjera, no isto očekivati za biznis oko eura, blago je previše.