Jasmina Jovev, bivša pročelnica kabineta županice Marine Lovrić Merzel koja je optužila županicu za svakovrsne financijske manevre, pred kamerama je izgovorila da je još prije godinu dana dala iskaz pred Uskokom, da je odnijela 'pola metra dokumentacije', ali spomenula je još nešto neobično važno: rekla je da je o svemu tome još tada govorila i sa jednim ministrom, SDP-ovim ministrom, te da joj je on rekao da dobro postupa.

Prošli su već dani i dani od nastupa Jasmine Jovev, potres ne jenjava, županica je već od prvotnog gnjeva, poricanja i napada na Jovev kao 'aktivisticu HDZ-a', skrenula u nešto mekše samopropitivanje, a premijer Milanović je već izvagao da je ovo nešto više od 'celulita i svježih jaja', da se ovdje radi o optužbama o 'pustošenju županije' i ako je 'dio toga istina ili sve', da je županica u ozbiljnom problemu. Uz zaključak: trebat će vremena da se to utvrdi.

Prolaze tako dani, a mi ne znamo tko je ministar kojem je Jasmina Jovev sve to rekla još prije godinu dana, dakle, još prije lokalnih izbora na kojima je SDP opet kandidirao Marinu Lovrić Merzel za županicu. Nema ga. Jasmina Jovev i dalje ustraje u onome što je izgovorila pred kamerama. Spremna je,kaže, na detektor laži. Stoji tako isturena, pod imenom i prezimenom.

Tu je i županica. Pod imenom i prezimenom. Nije još niti ispitana. Niti su ikakvi istražitelji potražili originale u Županiji. Mladen Bajić tek nakon propitivanja iz medija objavljuje da spis 'nije u ladici' nego da traje istraga, točnije: 'provode se radnje'. Bog zna kakve radnje. Nitko ih u zgradi županije niti u Sisku nije primijetio u proteklih godinu dana.

Jedino nemamo ime ministra. On ostaje jedini misteriozan lik. Nipošto nevažan. Zapravo, izuzetno važan.

Zašto se ministar sam ne želi javiti? Zašto javnost ne bi imala pravo znati tko je taj ministar, tko je taj visokorangirani SDP-ov dužnosnik koji je vidio lažirane dokumente koje je naručila županica za izvlačenje milijuna iz županijske blagajne?

Možda je taj ministar doista čestitao Jasmini Jovev na hrabrosti i pobodrio je da preda dokumentaciju Uskoku. Možda je on zatim nazvao premijera i rekao mu: Zorane, imamo problem. Ali onda tu nešto ne štima. Zašto bi sada Zoranu Milanoviću onda 'trebalo vremena', ako je već tada znao? Ako imamo ministra koji je sve to rekao na vrijeme premijeru i predsjedniku stranke, a stranka je svejedno pustila Merzel da se ide učvrstiti u još jednom mandatu, posve po tim starim standardima vladavine, onda imamo i grešnog ministra i premijera.

Ako je ministar rekao premijeru a premijer mu je recimo odbrusio: Daj ministre xy, ne z…. sada s time, o čemu pričaš... onda imamo ministra fajtera koji može svjedočiti da je nešto pokušao popraviti ali nije išlo. Onda imamo ministra koji svjedoči o premijerovom namjernom zataškavanju. Ili premijerovoj slabosti da se suočava s problemima i rješava ih prije nego što su pukli u javnosti. Dok je problem recimo, samo 'interna sramota'.

Ali ako je ministar znao, ako je vjerovao dokumentaciji koju vidi, a valjda jest, ako je sugerirao da se s time ide u Uskok, a nije rekao premijeru, kako je moguće da nije o tome rekao niti riječi premijeru? Je li to neki od ovih plahih ministara koji se ne usude prići premijeru? Je li to bio neki od ministara koji je samo želio promatrati rasplet slučaja, jer je razumio da dirati u Merzel znači dirati u Slavka Linića, a prije godinu dana je to naprosto izgledalo kao SF: da netko dirne u krug Slavka Linića! Pa se taj ministar pritajio i čekao, čekao, hoće li negdje nešto napuknuti… U tom slučaju, u Vladi imamo ministra koji nije imao petlje ništa reći premijeru, ministra koji je počinio grijeh nečinjenja, nesprečavanja.

Jasmina Jovev ustraje u tome da ne želi reći ime ministra kojem je govorila o svemu što je doživjela u uredu županice Merzel. Za pretpostaviti je da se i taj ministar, uza sve koji se ovih dana jako ljute na Jasminu Jovev, također ljuti na nju. Vjerojatno se pita zašto ga je zaboga uopće išla spomenuti pred televizijskim kamerama?

Pa on je ipak…ministar!

Nekoliko ministara ovih dana je već demantiralo da se radi o njima. Neki su odgovarali na upite, neki su upite ignorirali, pritajili su se, a ministar Gordan Maras odgovorio je ovako: 'Nisam primijetio da je gospođa Jovev poduzetnica, a ja se ne nalazim s političkim aktivistima HDZ-a, pogotovo ne u četiri oka.'

Jasmina Jovev, bivša pročelnica županice Merzel, nakon razlaza s njom radila je i u kampanji HDZ-a, i to se danas koristi kao ključni dokaz da je sve što je otkrila o Merzel Jasmina Jovev odradila valjda za HDZ. Ali ministar Maras je izgleda već prije godinu dana znao da je pročelnica županice 'aktivistica HDZ-a'. Te bi je on, da ga je i zvala, odbio.

Odbij, aktivistice HDZ-a!, uzvratio bi Maras da ga je nazvala pročelnica županice Merzel, SDP-ove županice, istaknute članice Predsjedništva SDP-a. Zašto zaboga Maras nije svoju kolegicu onda upozorio još ranije da zapošljava 'aktivisticu HDZ-a'?

Može li netko tko je osumnjičen kao 'aktivist HDZ-a' govoriti istinu, upozoravati na kriminal? Ako se pita ministra Marasa – ne može. On bi je izgleda odbio, apriori. Maras ne govori s onima koji nisu poduzetnici, te s onima koji su aktivisti HDZ-a.

Ipak, ima tu jedan ministar koji je htio razgovarati sa Jasminom Jovev. Koji je htio čuti što se to zbiva u utvrdi županice Marine Lovrić Merzel, koji je zaboravio provjeriti je li svjedokinja poduzetnica, ili aktivistica, ili mažoretkinja, koji je naprosto vjerovao da osoba koja radi kao pročelnica županice može biti autentična svjedokinja. Bio je to ministar s neobičnom slabošću, ministar koji misli da može biti kukolja i u vlastitom žitu.

Jedino što ministar nije razumio da će se i sam premetnuti u svjedoka. Da će postati tajni, ustrašeni svjedok.

Svjedok koji tako precizno zna što je stranka doista učinila. Svjedok koji zna što je rekao Zoran Milanović kada mu je rekao.

Ili nosi još gori uteg: sram zbog činjenice da se nikome to nije usudio reći. Da tavori u stranci u kojoj se on, iako ministar, to nije usudio reći premijeru, predsjedniku stranke. I da je i sam u čudu pratio kako Mladen Bajić 'provodi radnje', a 'radnje' nitko niti vidi ni osjeća.

Zamislite da dobijemo svjedoka pokajnika. Ministra koji bi svjedočio kako je bilo unutar sustava sa svim tim saznanjima. I kako i zašto nije uspio učiniti ništa sve dok Jasmina Jovev nije stala pred TV kamere.

Bilo bi to jedinstveno svjedočanstvo o pokušaju unutarstranačke potrage za promoviranjem poštenja. Dragocjeno za procjenu na izborima: postoje li nijanse? Je li to stranka koja teži poštenju? Ili sve političke elite funkcioniraju jednako, i crveni i plavi, te naprosto skrivaju nepoštenje u vlastitim redovima. Pa tek kad pukne afera pristupaju saniranju štete. Ciljano, bez narušavanja sustava, bez diranja u mrežu onih koji su sprečavali razotkrivanje.