Za najmlađeg izbornika na Euru momčadski duh je najvažniji za uspjeh – piše naš čovjek u Portugalu, autor u Guardianovoj i Tportalovoj medijskoj mreži
Bez obzira kako završio polufinalni sudar sa Španjolcima, Portugalci su već danas zadovoljni. Oni su u Poljskoj i Ukrajini vratili svoj ponos. Bit će to za njih već četvrto polufinale Europskog prvenstva, ali nikada prije nisu imali ovakvu 'startnu poziciju', nikada ranije nisu ispraćeni sa takvom zbrkom i s toliko sumnji.
Kad je Paulo Bento preuzeo momčad u rujnu 2010., nastup na Euru se činio kao nemoguća misija. Štoviše, činilo se da se momčad raspada, a kvalifikacije je otvorila užasno. Kod kuće je remizirala s Ciprom – i to primivši četiri pogotka – a onda i izgubila u Oslu.
Sve ovo se događalo dok je Carlos Queiroz bio pod bizarnom suspenzijom – kažnjen je zbog ometanja antidoping testa. Kasnije mu je arbitražni sud ukinuo suspenziju, ali uz naglasak da je 'izgovorio neukusne seksualne primjedbe o majci predsjednika antidopinškog odbora'.
Njegov pomoćnik Agostinho Oliveira bio je zadužen za momčad u prve dvije utakmice, no u Savezu su bili toliko očajni da su pokušavali privremeno angažirati Josea Mourinha. Odbijenica iz Real Madrida natjerala ih je da se okrenu Paulu Bentu.
Bilo je to kockanje, ali Bento je odmah razjasnio: 'Za mene je čast biti drugi u redu iza jednog od najboljih trenera na svijetu. Situacija je teška, ali trebamo odgovornog čovjeka i možemo uspjeti'.
Preuzeo je momčad prije sudara sa Dancima i dobio tu utakmicu, te u sljedeće četiri izborio dodatne kvalifikacije u kojima je Portugal izbacio Bosnu i Hercegovinu i ispunio cilj.
Međutim, nije sve išlo tako lako. Tijekom kvalifikacija sukobio se sa dva vrlo važna igrača, Ricardom Carvalhom i Joseom Bosingwom. Carvalho je jednostavno napustio bazu reprezentacije kada je shvatio da neće biti u početnih jedanaest protiv Cipra. Za Bosingwu je Bento uvjeren da je lažirao vlastitu ozljedu prije prijateljskog duela sa Argentincima, a to mu nikada nije oprostio. Neki kažu da je previše tvrdoglav, a neki da je čovjek koji se drži svojih uvjerenja.
Za Benta, koji je sa 43 godine najmlađi trener na ovom prvenstvu (devet mjeseci mlađi od Slavena Bilića), a prije reprezentacije je vodio lisabonski Sporting, momčadski duh je važniji od svega ostalog. Riječi kao što su 'respekt' ili 'solidarnost' ključne su u njegovom priručniku za savršenog vođu, kao i 'otvorenost' – karte su uvijek na stolu, bez skrivanja ili bježanja od pitanja. 'S njim ne trebate računati na laži i uljepšavanje istine, on otvoreno kaže sve što misli', kaže Joao Alves, njegov prvi trener u igračkoj karijeri. Alves je jedan od trenera koji su nadahnuli Benta, baš kao i Juanma Lillo i Fernando Vasquez, kod kojih je igrao u Oviedu.
Bento se dobro nosi s medijima. Uvijek pokazuje staloženost i smirenost. No što je mnogo važnije, gotovo uvijek staje u zaštitu svoje momčadi i igrača, iako kaže: 'nije u mojoj prirodi da baš uvijek okrenem drugi obraz'.
Ali ima prostora i za fleksibilnost, što je četvrto Bentovo načelo. Carlosa Martinsa i Silvestrea Varelu pozvao je u reprezentaciju, iako ih se ranije odrekao u Sportingu. Martins je bio jako važan u kvalifikacijama, ali se ozlijedio prije EP-a, dok je Varela čak i zabio na ovom Euru, i to pobjednički zgoditak protiv Danaca.
Bento želi skupinu igrača kojima može vjerovati. Maksimalna sloboda, maksimalna odgovornost – to je način na koji razmišlja. Povjerenje je zarađeno, a ne nametnuto. Bento je bio kritiziran pred početak natjecanja jer je igračima dao četiri dana odmora, ali on nije mjenjao svoje mišljenje. Pokazao je da im vjeruje i oni su mu uzvratili.
Bento je trenirao je igrače kao što su Rui Patricio, Miguel Veloso ili Joao Moutinho još dok su počinjali karijeru u Sportingu, a s nekim je današnjim reprezentativcima i igrao, među njima i s Cristianom Ronaldom. Upravo se prema njemu Bento zaštitnički ponaša i pokušava mu skinuti pritisak s leđa. Na primjer, nekoliko puta je na pitanje da li je Euro važan i u Ronaldovoj privatnoj borbi za Zlatnu loptu konstatirao da je Ronaldo već do sada dovoljno napravio za osvajanje.
Na ovom Europskom prvenstvu Portugal je odraz Bentovih vrijednosti: ustrajnost, zajedništvo, poniznost i točnost. Momčad je na prvom mjestu: zvijezde se ističu igrajući za kolektiv i nemaju različiti tretman od 'vodonoša'. Bento pokazuje da ima pravi karakter za izbornika. A dosadašnja karijera pokazala je da je najbolji u 'knockout' natjecanjima – osvojio je četiri trofeja sa Sportingom, a da nikada nije bio prvak.
Baš kao u Scolarijevo vrijeme, Portugal ima ujedinjenu momčad koja ponovo ima podršku javnosti. Poput Brazilca, i Bento se trudi da ovoj grupi igrača ugradi stabilnost. Tako je postao prvi portugalski izbornik u povijesti koji je započeo četiri utakmice zaredom s istim sastavom. I da se Postiga nije ozlijedio, vjerojatno bi se držao toga do kraja...
Bez obzira što se dogodi u završnom tjednu Europskog prvenstva, Bento bi trebao dobiti priliku da ovu selekciju vodi u kvalifikacijama za Brazil. Njegov prvi ugovor važio je do ovog ljeta, ali nakon pobjede u dodatnim kvalifikacijama, dobio je i produženje. Riskantan je to potez, ali i opravdan, obzirom da se radi o čovjeku čvrstih uvjerenja.