Kada je Franck Ribéry posljednji put preuzeo ulogu lidera u francuskoj nogometnoj reprezentaciji, na nogama je imao japanke. Bilo je to prije ravno dvije godine, 19. lipnja 2010. u Južnoj Africi. Pojavio se tada odjeven za plažu pred kamerama Telefoota, vodeće televizijske emisije o nogometu i u mikrofon izgovorio nešto što je trebala biti isprika.

'Jako nam je teško', rekao je pokušavajući opravdati momčad koja je ispala sa SP-a, ali i sve događaje koji su je okruživali, verbalni napad Nicolasa Anelke na Raymonda Domenecha i njegov 'poziv' izborniku da se 'j...' u miru svlačionice, kao i 'Aferu Zahia', koja je ime dobila po prostitutki s kojom su se nekoliko mjeseci ranije družili upravo Ribéry te Sidney Govou. Samo nekoliko sati nakon prijenosa njegove isprike, Franck Ribéry je, zajedno sa svojim kolegama, odbio trenirati te bio lider jednog od glupljih štrajkova u povijesti nogometa.

Danas se Ribéry za Francusku ponovo bori na terenu. Laurent Blanc tvrdi da za Bayernovog igrača mjesto u momčadi nije rezervirano. 'Dok sam ja trener, na ovoj poziciji će igrati najbolji igrač u tom trenutku. Je li to Malouda, Ribéry ili Payet, vidjet ćemo.'

Čudan je to rasplet stvari za igrača kojega je francuska javnost naprosto obožavala od SP-a u Njemačkoj 2006. U to vrijeme Ribéry je bio zlatna budućnost Francuske. Nakon Platinija stigao je Zidane, a nakon njegova povlačenja ulogu je trebao preuzeti Ribéry, u to vrijeme dvadesettrogodišnjak. Sve mu je išlo na ruku. Već je izgradio svoj nogometni stil, njegova igra imala je dozu romantike, bezbrižnosti, uživanja - baš kako to navijači vole. Jednom je izjavio kako 'uvijek daje sve od sebe, bez obzira radilo se o treningu ili o utakmici', i publika ga je obožavala.

Uza sve to, njegova životna priča imala je tipični 'Pepeljuga-scenarij'. Odrastao je u gradiću Boulugne-sur-Meru na sjevernoj francuskoj obali. Otac je bio građevinski radnik, a majka domaćica - Franck je priznao kako nikada s roditeljima nije bio na ljetovanju, osim 'jednog posjeta Eurodisneyju'.

Njegovi počeci u profesionalnom nogometu obilježeni su ožiljcima poput onih koje nosi na licu, a koje je zaradio u prometnoj nesreći kao dvogodišnje dijete ('Sjedio sam na zadnjem sjedištu i odjednom mi je staklo eksplodiralo u lice.'). Sa šesnaest je izbačen iz Lilleove omladinske akademije zbog tučnjave u školi, a s dvadeset se mučio u trećeligašu Alesu. Odbili su ga Caen, Amiens, Guingamp, a na kraju je konačište pronašao u Brestu.

Bio je to prvi korak u nezaustavljivom usponu - Metz, Galatasaray, Marseille i na kraju Bayern. Za francuski nogomet ovo je bio nevjerojatan put, s obzirom na to da se ovdje favoriziraju igrači koji su prošli 'kraljevski tretman' trening centara, većina reprezentativaca prošla je kroz akademije koje je osnovao Savez i profesionalni klubovi.

Još ljepša priča je bila ona privatna, gdje je Ribéry umjesto supermodela oženio običnu djevojku Wahibu, ne pretjerano lijepu ili bogatu. 'Upoznao sam je sa 16, živjeli smo u istom kvartu. Nisam se želio mijenjati samo zato što sam sada profesionalac', kazao je 2006., kada je počeo graditi ime. Wahiba je inače alžirskog porijekla - Franck je zbog nje prešao na islam i uzeo si muslimansko ime Bilal Yusuf Mohammed. Za običnog navijača Ribéry je bio dokaz da običan mali čovjek može postati jedan od najboljih igrača na svijetu. Čak je, u suradnji s Nikeom, imao televizijski show posvećen svojem liku i djelu, u koji je pozivao svoje prijatelje - repere, nogometaše, momke sa navijačke tribine, svoju ili obitelj svoje supruge.

A zatim sve je otišlo nizbrdo. Francuska se, na njegovu nesreću, od pobjedničke reprezentacije (prvaci svijeta i Europe te finalisti SP 2006.) pretvorila u ispodprosječnu selekciju koja više nije bila u stanju ni proći skupinu na velikim natjecanjima. Bilo je to dovoljno da se slika nekadašnjih heroja u javnosti pretvori u prah. Nogometaši su najednom za navijače postali arogantni, sebični, preplaćena derišta, potpuno isključena od problema društva koje je u gospodarskoj krizi. Mediji su samo pisali ono što je javnost željela čuti i čitati. Ribéry je najednom od dječaka iz susjedstva postao loš momak iz predgrađa.

Wahiba? Ribéry je sada imao Zahiju, prostitutku koju je naručio za proslavu 27. rođendana. Otkriveno je kako je 2004. Ribéry napustio Metz nakon tučnjave tijekom noćnog provoda, a samo nekoliko dana prije polaska u Južnu Afriku umalo se potukao s jednim od suigrača, a momci iz njegove 'ekipe' te su večeri vitlali pištoljima u jednom pariškom noćnom klubu, navodno kako bi impresionirali okupljene.

No danas je Franck Ribéry pred sebe postavio novi cilj: ponovno osvojiti srca Francuza. 'On želi da ga svi vole, želi da ga Francuzi vole na način na koji ga vole u Bayernu', kazao je Vahid Halilhodžić, bivši trener Lillea, PSG-a i Dinama, danas izbornik alžirske reprezentacije. Za početak, Ribéry je skinuo 'silenzio stampa' i počeo razgovarati s novinarima, koje je ignorirao od Svjetskog prvenstva. 'Nisam svetac, nisam obrazovan čovjek, ali nisam ni glup ili lud. U jednom trenutku nisam imao ideju kako riješiti sve svoje probleme. Postao sam tako poznat da je svaka i najmanja sitnica postala javni problem za koji sam skupo plaćao. A jako je teško živjeti pod takvim pritiskom, kada znaš da nemaš pravo napraviti ni najmanju grešku', ispričao je L'Equipeu prošle veljače.

Međutim, put natrag u srca Francuza dug je i posut trnjem. Kada igra za Tricolore, Bayernov napadač dojam utisak da se previše trudi. Žuri, silom dribla kroz suparnika, pokušava sam zabiti umjesto da uposli suigrača u boljoj poziciji... No iznad svega, njegov imidž u Francuskoj je i dalje pod tmurnim oblacima. Navodno je predvodnik jednog od klanova u reprezentaciji, klana koji novinari zovu 'pušačima nargile' - oni se zabavljaju ismijavajući novopridošle igrače iz manjih sredina, poput Debuchja ili Cabayea.

Povratak u Marseille u ožujku s Bayernom u Ligi prvaka potvrdio mu je da na Velodromeu više nije dobrodošao - ljudi koji su ga proglašavali svecem sada su mu zviždali. Ribéry je poručio kako ništa više ne razumije: 'Očito da u Francuskoj postoji nekakva rupa. Ja je pokušavam zakrpati, polako i naporno, ali neke stvari koje se događaju to mi ne dozvoljavaju. Ne razumijem zašto neki ljudi to rade, ovo je zaista previše.'

Jedina stvar koju Ribéry može napraviti da promijeni način na koji ga u Francuskoj doživljavaju je - postati pobjednik s reprezentacijom. Možda će onda imati priliku napisati i treće poglavlje svoje biografije pod nazivom - 'Iskupljenje'.