Bivši čelnik jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josip Perković u utorak je video vezom iz Muenchena, gdje mu se sudi za ubojstvo emigranta Stjepana Đurekovića, svjedočio na suđenju za ratni zločin u tzv. Konačištu ratnih zarobljenika ponavljajući, kao i u ranijim iskazima, da djelatnici SIS-a kojemu je bio na čelu nisu zlostavljali zarobljenike u Kerestincu i zagrebačkoj Gajevoj ulici.
Perković je u 'video ispitivanju', kao i 2012. u ranija dva pojavljivanja pred zagrebačkim Županijskim sudom, ispričao da je o saznanjima vezanima uz Konačište obavijestio tadašnjeg predsjednika Republike Franju Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška, ali i da je nakon provjera informacija koje su do njega došle zajedno sa skicom sobe za mučenje sastavio i opsežno izvješće.
Saznanja o zlostavljanjima navodno je dobio prije nego što je kontrolu preuzela vojna policija, no danas se ne sjeća pod čijim je zapovjedništvom Kerestinec bio ranije, kazao je Perković na ponovljenom suđenju zapovjedniku Konačišta ratnih zarobljenika Stjepanu Klariću i četvorici bivših hrvatskih vojnika.
Obrana od početka ističe da je zarobljenike zlostavljao SIS
Optužnicu koja zapovjednika i stražare iz Kerestinca tereti za psihička i fizička zlostavljanja pripadnika neprijateljske vojske, ali i srpskih civila obrana od početka pokušava pobiti tvrdnjom da su zarobljenike maltretirali agenti SIS-a. Stoga je i nakon svjedočenja video vezom Klarićev odvjetnik prigovorio istinitosti Perkovićeva iskaza.
U dva ranije svjedočenja Perković je kazao da djelatnici SIS-a u Kerestincu i Gajevoj nikada nisu ispitivali zarobljenike, ali da ih je u nekoliko navrata tamo upućivao na traženje Komisije za razmjenu. 'To nisu bila klasična ispitivanja zbog dobivanja obavještajnih podataka, već razgovori zbog pripreme za razmjenu', tvrdio je tada Perković.
U svom prvom svjedočenju detaljno je govorio o zlostavljanjima u Konačištu ratnih zarobljenika te postojanju tzv. crne sobe s različitim predmetima za mučenje, među ostalim i seksualno. Kazao je da je o mučenjima, zbog kojih je navodno bio zgrožen i državni vrh, doznao od Međunarodnog crvenog križa, nakon čega je kao pomoćnik ministra obrane za sigurnost naredio da zarobljenike preuzme vojna policija. Njegov je iskaz potvrdio i ratni zapovjednik vojne policije Mate Laušić koji je nekoliko mjeseci nakon otkrića tzv. crne sobe smijenio Klarića.
I jedna od žrtava tvrdi da ga je Perković istukao i ispitivao
Kako su se Perkovićeve tvrdnje kosile s iskazima desetak ranije ispitanih svjedoka obrana je od početka tvrdila da je Perković lažno svjedočio, što je i na ponovljenom suđenju potvrdio i bivši zatvorenik Dobroslav Gračanin koji je i krajem veljače ove godine još jednom posvjedočio da ga je Perković osobno istukao, a zatim nekoliko puta dolazio ispitivati.
Klarić je krajem listopada 2012. nepravomoćno osuđen na tri i pol godine zatvora zbog zlostavljanja pripadnika neprijateljske JNA, ali i srpskih civila uhićenih uglavnom u okolici Zagreba i Siska. Zbog mučenja 34 ratna zarobljenika od prosinca 1991. do svibnja 1992. osuđena su i četvoricu Klariću podređenih vojnika. Dražen Pavlović, Željko Živec i Goran Štrukelj dobili su po godinu dana zatvora, a Viktor Ivančin dvije. No, presudu je ukinuo Vrhovni sud ističući da je Županijski sud u obrazloženju presude pogrešno naveo da su se zločini dogodili tijekom unutarnjeg oružanog sukoba, a ne međunarodnog sukoba, odnosno agresije na Hrvatsku.
