Predsjednik Hrvatske donorske mreže, pulski anesteziolog i intenzivist, dr. Nikola Žgrablić za tportal je pojasnio tko su sve donori u Hrvatskoj. Odgovor bi vas mogao iznenaditi.

Registar nedonora

'Hrvatskim zakonom je svaki čovjek kod kojega je nastupila moždana smrt donor organa. Dakle svi su automatski potencijalni donori osim ako se za života tome nisu protivili. Zato postoji i registar onih koji ne žele donirati svoje organe pri Ministarstvu zdravstva, u kojem je oko tri tisuće osoba', kaže dr. Žgrablić.

Kaže da su najčešći razlozi zbog kojih se netko opire darivanju organa vjerske prirode iako se sve najveće svjetske religije, osim šintoizma, ne protive tome.

'Neki su sve pogrešno shvatili pa misle da njihove religije to ne dozvoljavaju, no postoji strah i od trgovine organima koji je u Hrvatskoj posve neopravdan. Toga ima u zemljama trećeg svijeta, no ne i u Europskoj uniji. Uostalom, protiv trgovine organima se bori tako da se poveća broj donora. U tom slučaju siva zona neće biti potrebna', dodaje.

Obitelj ima zadnju riječ

Unatoč željama pokojnika, obitelj je na kraju ta koja odlučuje o darivanju organa, pa čak i u onim zemljama u kojima postoji registar darivatelja, dakle u kojima nisu svi automatski donori kao kod nas.

A što je s donorskom karticom, komadićem kartona na koji svaki pojedinac može napisati da želi biti donor? Žgrablić kaže kako su te kartice koje se mogu dobiti kod liječnika opće prakse izdavane u promotivne svrhe da bi se potenciralo darivanje organa.

Iako osoba posjeduje donorsku karticu, obitelj je ta koja može odbiti mogućnost darivanja organa za transplantaciju. Stoga je od posjedovanja kartice bitnije najbliže dobro upoznati sa svojim željama. 'Često nailazimo na situacije da ljudi nisu znali želju svojih najbližih jer ne govore o tome. Kada je želja pokojnika jasna, problema nema jer obitelji kod nas uglavnom to poštuju', kaže nam Žgrablić.

Kada se proglašava moždana smrt?

Donori organa uglavnom su one osobe kod kojih dolazi do moždane smrti uslijed moždanog udara, tumora na mozgu ili jake traume glave, najčešće zbog prometne nesreće. Što točno znači moždana smrt? Riječ je o stanju kada je moždano deblo mrtvo. U vegetativnom stanju nije riječ o moždanoj smrti jer je u tom slučaju moždano deblo i dalje živo, što najbolje prikazuje donja slika.

Hrvatska u svjetskom vrhu

Hrvatska je posljednjih godina u svjetskom vrhu po broju donora. Imamo 35 donora na milijun stanovnika i pri vrhu smo sa Španjolskom. Godine 2015. bilo ih je 40 na milijun stanovnika i te smo godine bili na samom vrhu.

Broj donora ne odgovara broju potencijalnih primatelja organa jer od svakoga mogu se dobiti dva bubrega, jetra, srce i gušterača. Mogu se transplantirati i pluća, crijeva, krvne žile, kosti… Ipak, najveća je potreba za bubrezima i jetrom.

Što se tiče ovih najtraženijih organa, ne postoji gornja granica starosti donora, dok darivatelj srca ili gušterače ne bi smio biti stariji od 55 godina.

Kako postupak izgleda?

Kada se osobi proglasi moždana smrt, kreće utrka s vremenom.

'Tada se prvo razgovara s obitelji, pokreće se postupak, obavještava se koordinator u Ministarstvu zdravstva koji je dostupan 24 sata na dan, sedam dana u tjednu. On prijavljuje donora u središnji sustav Eurotlanspanta sa svim bitnim podacima', nabraja Žgrablić.

Organi ne ostaju nužno u Hrvatskoj - u centrali Eurotlansplanta odlučuje se o osobi kojoj će organ biti transplantiran, ali ipak zemlja iz koje je donor ima prednost, osim u hitnim slučajevima.

Rok u kojem mora biti presađen ovisi o tome o kojem je organu riječ.

'Ako se radi o bubrezima, može proći i do 24 sata pa se organ može poslati i redovnim avionskim linijama. Za pluća i srce druga je priča, to je utrka s vremenom. U takvim se slučajevima angažira privatni avioprijevoznik ili, kao kod nas, u pomoć uskače zrakoplov Vlade. Kako bi se sve stiglo, prema zračnoj luci i iz nje, organ putuje pod policijskom pratnjom sa sirenama. Tu se pokazuje suradnja svih sudionika procesa i riječ je o pravoj utrci', otkriva Žgrablić.

Rijetke pedijatrijske transplantacije

Takva utrka se odvijala 6. siječnja, kada je koordinatorica u Ministarstvu zdravstva dobila informaciju da u Beču postoji srce za četverogodišnju Ritu, kojoj je samo dan ranije u KBC-u Zagreb ugrađeno mehaničko srce.

Žgrablić nam objašnjava kako u slučaju djece organi obično idu dječjim primateljima. Veća djeca, kaže, mogu primiti i organ odrasle osobe.

Pedijatrijske transplantacije su priča za sebe jer su iznimno rijetke. 'Zbog toga je važno biti učlanjen u Eurotransplant i ovaj primjer malene Rite pokazuje koliko je to bitno. Hrvatska je mala zemlja i ne bi sama mogla podmiriti ovako specifične potrebe. Stoga su djeca visoko na listi prioriteta u Eurotlansplantu, kao i osobe koje su prethodno imale transplantacije i trebaju idealnog donora, poput nogometaša Ivana Klasnića, kojem je krajem prošle godine treći put transplantiran bubreg', kaže šef Hrvatske donorske mreže, i sam koordinator za transplantacije u pulskoj bolnici.