Sve niža stopa procijepljenosti, u kombinaciji s karakteristikama turističke zemlje i brojkom od 16 milijuna gostiju koji je posjete na godišnjoj razini, od Hrvatske čini plodno tlo za širenje najzaraznijega poznatog virusa na svijetu, čija je infektivnost blizu 100 posto. Bolest nema lijeka i tretira se simptomatski, a premda će kod većine ljudi proći bezbolno, komplikacije mogu biti fatalne.

'Da smo još nekoliko godina zadržali onako visoku stopu procijepljenosti, mogli smo komotno kazati da smo u Hrvatskoj iskorijenili ospice - odnosno barem efikasno spriječili mogućnost širenja, jer uvijek treba računati da se pokoji slučaj 'uveze' iz inozemstva. Ona obijesna kampanja i histerija protiv cijepljenja učinile su ogromnu štetu javnom zdravstvu', kazao je za tportal dr. Ivo Petric, voditelj Službe za epidemiologiju u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije.

U suradnji s njim i ostalim stručnjacima iz ove institucije donosimo najvažnija pitanja i odgovore o toj bolesti.

1. Što su ospice?

Vrlo zarazna virusna bolest karakterizirana osipom, kašljem, curenjem iz nosa, iritacijom očiju i visokom tjelesnom temperaturom.

Nakon prosječne inkubacije od 10 do 12 dana najprije se javlja povišena temperatura, zatim curenje iz nosa, suhi kašalj te crvenilo i suzenje očiju. Pojavljuju se Koplikove pjege (sitna bijela zrnca) na sluznici usne šupljine s unutarnje strane obraza, a nakon nekoliko dana i specifičan osip na koži - najprije iza ušiju i po licu. Od zaraze do pojave osipa u prosjeku prođe 14 dana, a sam osip traje četiri do pet.

2. Kako se prenose?

Kapljičnim putem (govorom, kašljanjem i kihanjem), odnosno izravnim kontaktom s bolesnikom, ali i predmetima kontaminiranim njegovim kapljicama jer virus može preživjeti do dva sata na površinama i predmetima. Izuzetno se lako prenosi s čovjeka na čovjeka i zarazit će gotovo 100 posto osoba koje su bile u kontaktu s bolesnikom ako nisu cijepljene ili nisu preboljele ospice.

Izvor zaraze je bolesnik u periodu od četiri dana prije do četiri dana nakon izbijanja osipa, a oboljet će sve osobe koje nisu uspješno cijepljene dvjema dozama cjepiva - u prvoj godini života i neposredno prije polaska u osnovnu školu. Kako se simptomi bolesti pojavljuju tek nakon što i sama osoba postane zarazna, procjenjuje se da jedan bolesnik može zaraziti oko dvadeset ljudi.

3. Koliko su vjerojatne komplikacije, kako izgledaju i kolika je smrtnost?

Javljaju se kod otprilike 17 posto oboljelih i kreću se od proljeva do upale uha, upale pluća, febrilnih konvulzija (grčenja uslijed visoke temperature) ili upale mozga, odnosno encefalitisa. Najčešća komplikacija je upala pluća i javlja se kod šest do 13 posto oboljelih, a ujedno je vodeći uzrok smrtnosti od ospica.

U najvećem riziku su djeca do dvije godine i osobe s oštećenim imunološkim sustavom.

U Europskoj uniji godišnje se registrira jedan umrli na tisuću oboljelih od ospica. Smrtnost varira od države do države, ovisno o brojnim faktorima, no računa se da je od otprilike 20 milijuna zaraženih u 2015. godini umrlo njih 134.200, odnosno jedan svakih četiri minute. Među bolestima koje se mogu spriječiti cijepljenjem ospice odnose najviše života.

Dakako, situacija je drastično različita u odnosu na razdoblje prije četrdesetak godina, kada je na svjetskoj razini godišnje umiralo više od 2,5 milijuna ljudi.

4. Je li cijepljenje učinkovito?

Da. Ono se provodi kombiniranim cjepivom protiv ospica, zaušnjaka i rubeole u dvije doze - prvoj nakon navršene prve godine života i drugoj, prilikom upisa u prvi razred. Ako se postigne procijepljenost djece od preko 95 posto, smatra se da se bolest ne može pojaviti u epidemijskom obliku.

Na individualnoj razini, dakako, uvijek može postojati dijete na koje cjepivo neće djelovati, a tu su i ona s oslabljenim imunitetom ili alergijom, no prva doza cjepiva učinkovita je kod otprilike 95 posto djece starije od godine dana, dok su dvije doze gotovo potpuno sigurne. Činjenica jest da se ospice javljaju isključivo kod necijepljenih osoba.

5. Kako stoji Hrvatska?

Nažalost, posljednjih godina dio roditelja nasjeo je na histeriju antivakcinacijskog pokreta koji se mahom služi teorijama zavjere i lažiranim studijama, nasuprot mišljenjima apsolutno svih relevantnih domaćih i stranih stručnjaka. Stopa procijepljenosti djece pala je ispod propisanih 95 posto, a osobito na jugu države: u Dubrovniku na alarmantnih 50-ak posto, u Splitu na oko 70.

Ipak, s pojavom epidemije u Srbiji brojke su se počele kretati u suprotnom smjeru pa je dubrovački Zavod za javno zdravstvo u prva četiri mjeseca ove godine cijepio dvostruko više osoba u odnosu na isto razdoblje lani, dok je u Splitu procijepljenost porasla na 78 posto.

'Kod nas je još uvijek povoljnija situacija nego u Srbiji, no rizik postoji između ostalog i zbog velikog broja turista. Očito učimo na tuđim greškama', objašnjava dr. Petric te daje odgovor na posljednje pitanje:

6. Ako je obvezno cijepljenje uvedeno 1968. godine, što je s ljudima rođenima ranije? Jesu li zaštićeni i predstavljaju li opasnost?

'Oni su mahom preboljeli bolest jer su ospice bile jako raširene u to doba, pa su razvili antitijela, a velik broj njih je i preminuo. I osobno se sjećam kada sam ih prebolio s deset godina', kaže dr. Petric.

7. Koja je razlika između ospica i vodenih kozica, dviju bolesti čiji slični simptomi ponekad znaju zbuniti građane?

Kod vodenih kozica javlja se ipak blaži porast tjelesne temperature, osip se demonstrira mjehurićima koji se nakon dva do tri dana pretvaraju u kraste, a kao komplikacija može se pojaviti naknadna bakterijska infekcija. Smrtnost je izuzetno rijetka i premda postoji cjepivo, za ovu bolest ono u Hrvatskoj nije obavezno.