Ankete ponekad znaju zavarati, ali u pravilu su znakovite: da se predsjednički izbori održavaju danas, Ivo Josipović pobijedio bi već u prvom krugu. Njegovi protukandidati, istina, još nisu poznati i tek se stidljivo spominju imena Kolinde Grabar-Kitarović ili Milana Bandića, ali trend je jasan: Hrvati na izborima uvijek biraju predsjednika pa će vjerojatno tako i koncem ove godine. Da ne postoji ustavno ograničenje od dva mandata, karijeru svakoga od njih mogla bi skončati jedino biologija
Josipovića kao najpozitivnijeg političara u državi ističe 38 posto građana, 52 posto glasovalo bi za njega na izborima, a njih preko 70 posto o aktualnom predsjedniku redovito ima pozitivno mišljenje. S odličnom startnom pozicijom, i to još na Pantovčaku, ulazi u utrku i kako se čini, na nju je već spreman.
Čak i fizički: prošlog tjedna konačno je operirao očne kapke, iako nije objavljeno je li zahvat obavljen u skladu s listama čekanja i je li liječnički štrajk diktirao datum odlaska pod nož. Svejedno, očekuje se da će za kampanju Josipović ponovno biti lijep i simetričan, baš kao na službenoj fotografiji koja je ovih dana objavljena na novoj web-stranici Ureda predsjednika.
Na Pantovčaku su, naime, tek na kraju petogodišnjeg mandata odlučili osvježiti svoju internetsku prezentaciju, dosad zastarjelu i neaktualnu poput gotovo zaboravljenog Stjepana Mesića pa su predstavili novi predsjednički site. Uz popis svih mogućih pročelnika, savjetnika, povjerenika i tajnika, glavna atrakcija ipak je virtualna šetnja Predsjedničkim dvorima: to bi trebao biti novi alat Josipovićeva približavanja građanima, uz 'kavicu s predsjednikom' koju je također naslijedio od Mesića te beskrajna protokolarna putovanja diljem domovine. Najava s početka mandata da će organizirati i redovite 'koncerte s predsjednikom' na koncu se ipak nije ostvarila, a temeljiti facelifting zaključen je novim odabirom umjetnina koje krase njegov ured: umjesto mahom historicističkih motiva zaostalih još iz devedesetih, na zidovima se danas koče djela suvremenih hrvatskih umjetnika.
Kakvu će preobrazbu doživjeti slogan iz predsjedničke kampanje otprije četiri godine, tek će se vidjeti - no izvjesno je da će se neće oslanjati na program 'Nove pravednosti' i raznih jezičnih izvedenica pojma 'pravda', jer Josipović je ovih dana odrješito ustvrdio da je svoja obećanja ispunio. Hrvatska je danas znatno pravednije društvo nego prije, barem kako on tvrdi, pa nema smisla ponovno obećavati iste stvari. U kampanji prije prave kampanje, koja će se službeno odvijati tek u zadnjoj četvrtini godine, zasad smo zapamtili tek jedno zvučno obećanje: predsjednik će se angažirati na izmjenama Ustava.
Zašto? Nitko to dosad nije dokučio - pretpostavlja se da ga je Milanović uvrijedio odbijanjem njegovih prijedloga poslanih 'izvan roka' pa se ovaj zainatio i objavio da će oformiti svoju skupinu stručnjaka i punih godinu dana raditi na novom prijedlogu. Koji bi, eto, trebao biti dovršen taman negdje u vrijeme njegova planiranog trijumfalnog osvajanja drugog mandata.
Teško je povjerovati da bi Josipović svoju kampanju mogao bazirati na ustavno-pravnim pitanjima i trvenjima koja se obično pojavljuju trenucima kada ona dođu na dnevni red, ali opet - čovjek je diplomirani pravnik i upravo na tom području ima kapaciteta za beskrajno natezanje. Osim što bi, barem ako ćemo gledati logički, trebao objasniti zašto je kao veliki pravni stručnjak tek nakon četiri godine na Pantovčaku shvatio da je Ustav, dokument koji se obvezao štititi, danas 'nedorečen, zastario i pregažen'.
S druge strane, valjda je bolje da se raspravlja o njegovu pravničkom, nego o glazbenom talentu: još otprije dvije godine, svako Josipovićevo pojavljivanje za klavirom podsvjesno asocira na ZAMP, njegovu jedinu veliku aferu koja je - iako je slučaj formalno potpuno čist i legitiman, barem zasad - kod većine upućenih ipak ostavila neugodne sumnje i gorak dojam. Naš predsjednik je, naime - osim što je vrstan pravnik i umjetnik - itekako dobar poduzetnik, a slučaj će htjeti da su sve njegove sposobnosti na neki način spojene u zakonu kojim se ostvaruju autorska prava glazbenika te praksi u kojoj njihovu naplatu obavlja tvrtka Josipovićeva prijatelja Marka Vojkovića
Nekim glazbenicima autorska prava i ZAMP predstavljaju kruh, samom predsjedniku kao 'jednom od desetak najizvođenijih autora suvremene klasične glazbe' sitnu dodatnu zaradu, poduzetnicima i ugostiteljima najobičniji harač, a prijatelju Vojkoviću izvor milijunske zarade. Još od početka devedesetih, kada je Josipović bio glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja, njegova tvrtka Emporion ima monopol na gotovo sav tijek novca za ovu namjenu, a sadašnji predsjednik vrlo često nalazio se negdje u blizini - bilo kada se odlučivalo o 'izvođaču radova', bilo kada se pisalo Zakon o autorskim pravima.
No višemjesečno Josipovićevo razvlačenje po manjem dijelu medija s vremenom je utihnulo, a i sam je već tada najavio da nikakve tužbe ne namjerava podizati. Bilo pa prošlo.
Bio pa prošao i prvi mandat, a u drugi će se morati ući na krilima nečega. Teško da će to biti slučaj Perković, jer sin bivšeg glavnog udbaša i danas s Pantovčaka nadgleda brojne špijunske procese pa se Josipović barem formalno nastoji držati po strani. Ideologija, dakle vječni sukob crvenih i crnih? Možda - ali to ipak ovisi o glavnom protukandidatu i njegovoj taktici.
Najlakše i najkomotnije svakako bi mu bilo da se na drugoj strani nađe Milan Bandić, ili barem netko sličan.
