Čorić je vlasnik je privatnog obrta sa zvanjem civilnog pilota, završenim prometnim fakultetom i tečajem privatne škole za pilote u Zagrebu. Odmah na početku Domovinskog rata priključio se dragovoljcima te je prvo bio u HOS-ovu kampu na splitskom Žnjanu, koji je bio organiziran u privatnoj kući.

Nakon toga je s dva suborca otišao do Petrova polja na drniškom području. Ubrzo se priključuje 114. brigadi, a nakon svih terena po Dalmaciji sa svojim prijateljem Nenadom, tada starim 22 godine, otišao je u Zagreb u Klub Vukovaraca odakle su otišli u Slavoniju gdje su se borili kao pripadnici 109. vinkovačke brigade.

'Nakon pada Vukovara priključili smo se Prvoj brigadi Tigrovima kojima je baza bila u Rakitju. Zbog privatnih poslova morao sam nakratko otići u Split kada me nazvala Nenina majka i kazala kako je s još 10 suboraca poginuo u akciji pokraj Novske. Prvo su se vodili kao nestali, a ubrzo se doznalo da su ubijeni. Neno je tada imao brata Tihomira od 16 godina i majku, a otac mu je već prije preminuo', prisjeća se Milan Ćorić.

Tihomiru Zoroji još su svježa sjećanja na bratovu pogibiju: 'Njihova tijela nađena su tek 10 dana nakon akcije, 20. prosinca 1991. godine. Majka i ja pokopali smo ga u obiteljskoj grobnici u Varaždinu. Već tada je moj brat imao u evidenciji samo 10 dana ratnog puta, i to iz razdoblja kada je bio u Tigrovima. Onih četiri mjeseca koja je bio u 114. brigadi, zatim tri mjeseca u 109. brigadi nisu mu nigdje evidentirani. Majka je sve do svoje smrti pokušavala ispraviti tu nepravdu. Njoj nije bila važna mirovina koju je dobila kao roditelj poginulog branitelja već je željela da se našem Nenadu prizna sve vrijeme provedeno u ratu', ogorčen je.

'Nenina majka umrla je od tuge, koja i mene danas razdire kada vidim objavljeni registar u kojem je on sveden na 10 dana, a trebao je imati upisano najmanje 220 dana. Moj ratni put u registru također je samo tri mjeseca u borbenom sektoru, a bio sam više. Također sam bio i u neborbenom sektoru, ali nigdje to nije zabilježeno. Neke od tih podataka o nepravilnostima poslao sam i Fredu Matiću, ali nije mi odgovorio', govori Milan za Slobodnu Dalmaciju