Svega nekoliko kilometara od graničnog prijelaza na Bregani nalazi se selo Otok Samoborski. U njemu nećete nabasati na najnoviju wellness oazu s pojačanim antistres programom ni na seosko gospodarstvo koje nudi domaću hranu izgladnjelim gradskim izletnicima u pohodu na prirodu. Ako vas radoznalost potjera nekoliko stotina metara dalje od gostionice Dva ribiča čije zdanje čuva crni mačak koji se drži kao da pod šapom skriva vlasnički list, stići ćete do prave pravcate skele koja na tom dijelu Save prometuje stotinjak godina
Josip Jantolić treća je generacija koja upravlja 'brodom', kako skelu nazivaju lokalci koji je svakodnevno koriste da dođu do polja na drugoj obali Save. Djed, skelar s punim radnim vremenom, 'brod' je u 75 godini prepustio Josipovom ocu, a danas ga voze obojica. Dok razgovaramo s Josipom, s druge strane se pojavljuje biciklist pa riječni mornar, kako službeno stoji u dozvoli koju izdaje Lučka uprava Sisak, odmotava teške lance koji splav drže uz obalu i krećemo. Iako vožnja traje otprilike koliko i prelazak obližnje granice s odgovorom ljubopitljivom cariniku da nemate ništa za prijaviti i otvaranjem gepeka, Josip drži do udobnosti putnika pa je na skeli i klupa s krovom koji putnike štiti od sunca ili kiše. Danas nema prometa kao nekad – priča Josip dok klizi skelom i provjerava je li sve u redu – uglavnom mještani okolnih sela koji obrađuju svoju zemlju na drugoj obali, a vikendom biciklisti kojima je Otok Samoborski dio jedne od ruta. Nekad je bilo vrlo živo, na obje strane obale bile su gostionice za okrijepu, a skela je bila i omiljeno sastajalište zaljubljenih.
Biciklist kojeg smo 'pokupili' stalna je mušterija. Od kuće koju je kupio na drugoj, zaprešićkoj strani, kako kaže, do Samobora, uvijek ide biciklom, dobro je za zdravlje, budžet, a i put je kraći. Zvuči nekako antistresno, zar ne? Baš kao i poruka 'dolazim odmah' s brojem mobitela ispisana na kućici na splavi na koju će se Joža pouzdano odazvati.
Kako izgleda život na Savi, pogledajte u videoprilogu.
