"Kada primimo konačnu presudu, na miru ćemo je proučiti te donijeti određene odluke. Dosad nisam izučavao na što eventualno imam ili nemam pravo po dosadašnjoj praksi. Moj primarni interes bilo je dočekati presudu koja će skinuti teret optužbi s mojeg imena i to sam, hvala Bogu, dočekao!

Kažu mi da imam pravo na pokriće odvjetničkih troškova, putnih troškova za dolazak na suđenja te na naknadu po danu provedenom u zatvoru. To je sve na što imam pravo, a meni se to baš ne čini pravednim. I ako je dosadašnja praksa u situaciji sličnoj mojoj bila takva, onda je treba mijenjati", kaže Polančec.

Pojašnjava i kako mu je izgledao život u posljednjih 10-ak godina, tijekom kojih, kako kaže, nije mogao raditi punim kapacitetom.

"Zarađivao sam puno manje od prosjeka 10 godina prije pokretanja postupka. Nisam mogao raspolagati imovinom jer je nisam mogao ni prodati i uložiti novac u razvoj poslovanja, niti sam je mogao stavljati u zalog za neki kredit. Za dio imovine redovito sam plaćao troškove održavanja.

Nisam se mogao javiti za novac većine fondova EU jer je vođenje sudskog postupka eliminacijski kriterij, a pri traženju kredita izloženost odgovorne osobe društva podiže rizičnost plasmana pa vas i pritom eliminiraju, a vlasništvo nad tvrtkom nisam htio prebacivati, recimo, na odvjetnički ured… Dakle, zar bih nakon što iz priče izuzmemo trošak odvjetnika, trebao biti zadovoljan time što sam u posljednjih 11 godina za sve to dobivao cijenu povratne karte za vlak i dnevnicu za dan proveden u zatvoru. Zvuči li to vama pošteno?", pita Polančec.

Na pitanje hoće li tužiti državu zbog neosnovanog držanja u istražnom zatvoru te izgubljene poslovne dobiti u posljednjih 11 godina kaže da to ovisi o nizu faktora. Smatra da bi DORH trebao povući prvi potez i ponuditi određenu kompenzaciju, piše novinarka Večernjeg lista Ivana Jakelić.