Uz potencijalno kriminalni aspekt, možda važniji je politički krak priče koji upućuje na dva možebitna zaključka: prvi je da zastupnici Mosta selektivno i nekritički u javni diskurs stavljaju narativ koji služi ostvarivanju privatnog interesa jedne osobe, pravdajući se borbom protiv korupcije, čime koriste političku poziciju u svrhu koja nije javni već njihov politički interes.

Drugi je da su, vjerojatno nesvjesno, postali nečija marioneta u puno kompleksnijem strateškom repozicioniranju na energetskoj karti jugoistočne Europe, navodi dnevnik.

Činjenica da je Hrvatska, prvenstveno zahvaljujući svom geografskom položaju, nakon Putinove invazije na Ukrajinu i uvođenja zapadnih sankcija na ruske energente postala zanimljiv partner zapadnim silama.

Realizacija LNG terminala na Krku, kao i naftovodni sustav s izvorom u morskoj luci postali su hrvatski adut u energetskom preslagivanju i prilika da uslijed miješanja karata naša država zauzme značajniju poziciju nego li je imala do nedavno. Uslijed tog preslagivanja i očekivane Hrvatske inicijative, Mađarska se našla u poziciji da izgubi svoju dugogodišnju dominaciju.

U tom kontekstu valja postaviti i pitanje jesu li hrvatska politička scena i njeni akteri postali podložni prikrivenim utjecajima i lobiranjima.

Međutim, nije Ina jedina točka u kojoj se isprepliću hrvatski i mađarski poslovni interesi, a polje sukoba značajno se proširilo nakon početka rata u Ukrajini i velike energetske krize koja je zahvatila Europu, do jučer ovisnu o ruskim energentima.

Nakon što je PPD Pavla Vujnovca u studenom prošle godine zbog sankcija ruski plin zamijenio američkim, ključne mađarske kompanije počele su gubiti bitku u plinskom biznisu.

Desetogodišnjim zakupom kapaciteta na LNG terminalu PPD je Mađarima, prema grubim procjenama, iz džepa izbio 36 milijardi eura prometa, piše novinari Večernjeg lista Mislav Šimatović i Mateja Šobak.