Stanje upravljanja otpadom: javljaju se urgentni problemi s otpadom na niz mjesta po Hrvatskoj. Od Dubrovnika, gdje je odlagalište iznad vodonosnika, preko Lećevice, Zagreba, Rijeke, Varaždina… Kada će se riješiti ti problemi?
Problem gospodarenja otpada u svim gradovima je ključni problem, samo ga građani percipiraju kad on eskalira, kad sustav zakaže, prekine se s odvozom. Nemamo uspostavljen cijeli sustav gospodarenja otpadom, što bi značilo izgrađene centre za gospodarenje otpadom bilo da se radilo na mehaničko-biološkoj obradi prije odlaganja ili termičkoj, što je zapravo posljednja faza u postupanju s otpadom. Još je veći problem to što je stupanj primarne selekcije na, doista, nezavidnoj razini. U nekim je gradovima i općinama implementiran, no on nije uspostavljen na razini cijele zemlje. Zašto? Zato što se ne poštuje postojeći Zakon o otpadu koji nalaže da se obračun naknade za sakupljanje komunalnog otpada prema količini i volumenu, a ne prema kvadratnim metrima stambenog ili poslovnog prostora.
Novi zakon se percipira kao čarobni štapić koji će problem ekspresno riješiti. No, neće jer problemi s otpadom gomilaju se jer se deset godina nije ništa radilo ili se nije dovoljno radilo po pitanju gospodarenja otpadom. A rokovi su nam se približili te riskiramo ogromne penale nakon ulaska u Europsku uniju. Rješavanje problema gospodarenja otpadom nam je nacionalni prioritet i nema razloga čekati novi zakon jer to nalaže i postojeći.

Koliko imamo vremena i možemo li izbjeći penale? Zbog kašnjenja u provođenju europskih standarda gospodarenja otpadom Grčka plaća dnevni ceh od 60.000 eura, a Poljska gotovo 70.000.
Do kraja godine moramo smanjiti biorazgradivu komponentu na odlagalištima na razinu 75 posto od bazne godine 1997. To je otprilike 40 posto manje nego što je odloženo prošle godine. To je obveza iz pristupnog ugovora. Do 2018. godine moramo izgraditi centre za gospodarenje otpadom, a to je ono što je počelo u Puli na Kaštjunu, ovih dana započinju radovi na Marišćini kod Rijeke, počelo se na Bikarcu kod Šibenika. Uglavnom radi se na razvijanju takvih projekata diljem Hrvatske. Kasnimo, ali morate znati da je takve projekte trebalo osmisliti prije tri, četiri godine, odnosno raditi studije izvedivosti i utjecaja na okoliš, riješiti problem lokacijske dozvole da bismo danas mogli raspisati natječaj i započeti sljedeće godine s građenjem. No sve to nam neće biti izgovor da ništa ne radimo. Fond za zaštitu okoliša će doživjeti reorganizaciju. Bit će direktno odgovoran u provođenju tih projekata, za koje će biti zaduženi voditelji s potrebnim iskustvom. Vodit će se računa o striktnim rokovima i načinu financiranja. Siguran sam da ćemo uspjeti sve realizirati do 2018. godine.

Jesu li sve studije utjecaja na okoliš za lokacije budućih centara za gospodarenje otpadom doista učinjene na najstručniji mogući način?
Ako govorimo o postojećim projektima koji idu, ja vjerujem da jesu. Naročito one za koje su izdane dozvole. Za one koje su tek u planu naznačene potrebne su još dodatne studije.

Kako ćemo u tako malo vremena napraviti tako veliki zaokret u gospodarenju otpadom, posebno u slučaju obveze koju smo dužni ispoštovati do kraja ove godine?
Postoje alati kako ćemo rješavati probleme. Narednih mjeseci inspekcije zaštite okoliša i državni inspektorat će izaći na teren kako bi provjerili koliko se poštuju postojeće odredbe zakona. U tom smo smislu održali smo nekoliko sastanaka i konzultacija s komunalnim poduzećima. Primarni zadatak je biorazgradivi otpad, odnosno smanjivanje njegovog udjela na odlagalištu. Jedan od načina je izdvojeno prikupljanje, znači primarna selekcija otpada u domaćinstvima. Drugi je obrada prikupljenog komunalnog otpada prije odlaganja na način da se mehaničko-biološkom obradom izdvoji biorazgradiva komponenta.

Novaca za projekte imamo, raspisivat ćemo natječaje za sredstva iz Fonda za zaštitu okoliša kojim će se financirati projekti poput izgradnje kompostana, mobilnih i fiksnih postrojenja za obradu otpada…. Time ćemo učiniti sve da stignemo rokove. Također ćemo financirati projekt selektiranog prikupljanja otpada, odnosno nabavku kanti za domaćinstva u kojima će se razvrstavati biootpad. Budući da je krajnji rok za to kraj ove godine, moguće je kašnjenje od nekoliko mjeseci, no cilj nam je u roku implementirati sustav.

Koliko će nova pravila poskupjeti građanima komunalne usluge?
Što se tiče samog poskupljenja, ovdje govorimo o standardima, a svaki standard košta. Ukoliko želimo dosegnuti veći standard u zaštiti okoliša, ako vodimo računa gdje završava naša vrećica iz domaćinstva, to košta. Najlakše je to odbaciti u prirodu. Upravo zbog takve prakse građani danas manje plaćaju komunalne račune. No postoje slučajevi kad građani preskupo plaćaju uslugu koja pak nije adekvatna jer komunalna poduzeća ne zbrinjavaju otpad onako kako bi trebala. Umjesto selekcije, sve se odlaže na jednu veliku hrpu. Puno je prostora za napredak, a vremena za odgodu i kompromise više nemamo.

Varaždinsko smeće moglo se odavno zbrinjavati u tamošnjem postrojenju za mehaničko-biološku obradu, no u sve su se umiješali politika i Uskok. Smeće se gomila, a tvornica ne radi.
Problem varaždinskog smeće nije pitanje tehnologije. To se svelo na politička prepucavanja, a cijela je priča zastala zbog istrage jer se sumnja da je riječ o prljavom poslu bivše vladajuće garniture u Varaždinu. Da nije bila riječ o poslu za koji se sumnja da je bilo pogodovanja nauštrb Grada, danas ne bi bilo problema jer je postrojenje za mehaničko-biološku obradu otpada itekako dobrodošlo.

Što će biti sa zagrebačkim centrom, budući da bi predizborna kampanja mogla sve potrebne radnje odgoditi debelo nakon izbora?
Zagrebački otpad se i dalje odlaže na Jakuševec. Istodobno traje sanacija tog odlagališta. Nakon što se izgradi postrojenje za obradu otpada, Jakuševec će se zatvoriti. Spalionica je u planu gospodarenja otpadom na području Zagreba, o čemu je nedavno bila javna rasprava. Grad Zagreb je predvidio mjesta Dumovečki Lug i Resnik kao lokacije na kojima bi se trebala smjestiti buduća spalionica te još dvije lokacije za odlaganje pepela/šljake kao nusprodukta iste.

Milan Bandić je upravo tijekom spomenute javne rasprave građanima Resnika obećao da se na području Zagreba, dok je on gradonačelnik, neće spaljivati smeće.
Ali gradska uprava na čelu s gradonačelnikom je upravo taj prijedlog uputila u javnu raspravu. Dakle, on je u kontradikciji sam sa sobom. On je naručio izmjenu plana gospodarenja otpadom, stručnu studiju utjecaja na okoliš koju je potom uputio u javnu raspravu. Zašto se ponaša tako kako se ponaša, to morate pitati njega.

Ako Bandić ustraje u svom obećanju građanima, potrošit će se puno vremena, zbog čega ćemo riskirati probijanje europskih rokova te plaćanje preskupih penala.
Svakom odgovornom lokalnom političaru trebalo bi biti u interesu uspješno gospodariti otpadom. Začarani krug u kojem se ništa ne poduzima ili se opstruira realizacija zacrtanih projekata počeli smo presijecati. Fond za zaštitu okoliša će komisiono voditi projekte vezane uz otpad, u ime i za račun jedinica lokalne uprave, tamo gdje se procijeni da na lokalnoj razini te projekte nema tko voditi. Ili ne želi iz bilo kojeg razloga. Hoće li to biti potrebno da se nakon deset godina Grad Zagreb pokrene, to tek trebamo vidjeti i procijeniti. Zagreb je mogao i morao promijeniti način obračuna otpada. Također je na ovaj ili onaj način trebao uvesti primarnu selekciju. Znam da nije uvijek i svugdje sve izvedivo, no uvjeren sam da se moglo uložiti u neku pred obradu otpada, prije samog odlaganja. To se moglo. U ovom trenutku, što se tiče moje nadležnosti, mogu jedino zatvoriti odlagalište Jakuševec. To bi se zakonski moglo, no pitanje je li to rješenje. Nije. Rješenje je da gradska uprava počne odgovorno odnositi prema problemu otpada i da krenu s aktivnostima. Vjerujem da će se to dogoditi jer sad je definitivno voda došla do grla. U novom zakonu o otpadu ćemo sukladno njihovoj odgovornosti za jedince lokalne zajednice predvidjeti i novčane kazne za kašnjenje i suodgovornost kod eventualnog plaćanja penala zbog toga.

Kad je u pitanju centar za gospodarenje otpadom za splitsko područje, čuje se mnogo primjedbi kako Lećevica nije najbolje rješenje, budući da bi zagađenje od obrade otpada moglo kroz propusno krško tlo zagaditi rijeku Jadro iz koje se pitkom vodom opskrbljuju Split i okolica?
Tamo je potrošeno mnogo vremena i novaca, a izrađena dokumentacija nije dostatna za ishođenje dozvola. Potrebne su dodatne provjere. Splitsko-dalmatinska županija je u svom prostornom i planu gospodarenja otpadom odabrala u Lećevicu smjesti svoj centar za otpad. Krško tlo je prisutno u gotovo cijeloj Dalmaciji, tako da bi se kao i u slučaju Lećevice isti argument protiv mogao izvući i za neka druga dalmatinska mjesta. Zato je veoma važno pri odabiru lokacije utvrditi u kojoj se zoni sanitarne zaštite nalazi, ugrožava li podzemne vode. Zatim, koje će se mjere predostrožnosti primijeniti kako bi se izbjegli rizici za okoliš. Primjerice, benzinska postaja predstavlja veću opasnost za podzemne vode od centra za gospodarenje otpadom jer se pri gradnji centra propisuju mjere zaštite ne bi li se rizik od zagađenja podzemnih voda sveo na minimum ili u potpunosti uklonio. U ovom konkretnom slučaju nije riječ o spalionici, nego industrijskom postrojenju u kojem bi se obrađivao otpad u svrhu proizvođenja, recimo, energije. Radi se, dakle, o jednoj tvornici koja bi morala voditi računa, ne samo o zagađenju, nego i buci i ostalom utjecaju na okoliš.