'Popularna glazba danas je poput fast fooda...' Koliko ste samo puta naletjeli na neku varijantu ove usporedbe? Ja puno puta! I držim da je – kao i uostalom svaka vrijednosna usporedba glazbe i hrane – posve imbecilna. Evo, recimo, pet točaka po kojima analogija nimalo ne drži vodu...

Djelovanje na zdravlje
S fast foodom su stvari jasne: što ga više konzumiraš, veći su ti izgledi za preuranjenu smrt. A glazba? U određenim okolnostima može biti fizički štetna (stajanje tik do zvučnika na nastupu sun o))) ili The Buga, na primjer), u nekima te može dovesti u fizičku opasnost (štajaznam, vožnja na biciklu sa slušalicama?) – ali ne samo da ne postoji glazba koja je *sama po sebi* fizički nezdrava, nego nisam nikad vidio ni iole uvjerljiv argument da su određene vrste glazbe, ili određene pjesme, *psihički nezdrave*! Mudriji postaješ tako što upijaš informacije i ideje te *razmišljaš* o njima, ne tako što ćeš slušati Nicka Drakea umjesto Drakea ili Kate Bush umjesto Katy Perry. U suicidalni očaj ćeš pasti zbog kliničke depresije, zato što nemaš prijatelja ili zato što nemaš i ne možeš naći posao – svakako prije negoli zato što se PJ Harvey uhvatila klavira i 'baš ga brutalno zakucala'.

Cijena proizvoda
Ne uzmu ljudi piletinu grill umjesto zubaca na gradelama samo zato što je piletina grill brže gotova, nego i zato što je *puno jeftinija*... Dok svi CD-i/mp3-ce, pak, koštaju - manje-više isto, bez obzira na to kakvu glazbu sadržavali!

Cijena i kakvoća sastojaka
Da bi se napraivo hamburger, dovoljno je: nakupovati se majburgera u Getrou i lepinja u pekari. Za napraviti hit je, s druge strane, najčešće potrebno: platiti šesteroznamenkaste iznose nekom od šačice skladatelja i producenata koji u danom trenutku drže zeitgeist za muda. Jamie Oliver i tip iz 'Gricko fooda' – dva posve različita svijeta.

Brzina i jednostavnost pripreme
Povijest popularne glazbe je puna primjera pjesama koje se doživljavaju najveća dostignućima iste, a za koje njihovi autori tvrde da su okosnicu pjesme složili u nekoliko minuta, u naletu inspiracije. 'Tequila' The Champsa i 'Wipe Out' The Surfarisa sklepane su u studiju nabrzaka kako bi se s nečim popunila B-strana singla; Chuck Berry bio došao na audiciju kod diskografa s obradom klasika countryja, da bi na nagovor vlasnika Chess Recordsa na licu mjesta sročio novi tekst na temu svega što vole mladi, i tako nastade – 'Maybellene'. Kod glazbe nema nužne korelacija između vremena utrošenog u stvaranje i kakvoće konačnog proizvoda!

Aditivi
Ako ne slušate isključivo live snimke glazbenika s akustičnim instrumentima – onda i vaša omiljena glazba također ima neprirodne aditive, 'fast food pop' po tom pitanju nije nikakva posebna iznimka! Nije slučajnost da riječ 'umjetnost' sadrži 'umjetno', znate. (Usputna tangenta: možda bi bilo smislenije povući paralelu između toga kako je ponekad teško pouzdano znati koja je namirnica prirodna a koja genetski modificirana – i toga kako se iza glazbe koja zvuči 'organski' može kriti studijski tehničar koji je snimio pojedinačne bubnjareve udarce i sam ih posložio u pro toolsima, ili je skrpao vokal od desetaka pjevačevih takeova te ga još potom ispeglao u autotuneu.)