Ova odluka dospjela je do Upravnog suda, na kojem bi trebala biti u kategoriji prioritetnih, no još nije došlo do rješavanja spora. Spor je na Upravnom sudu pokrenula zagrebačka tvrtka Euros koja se također javila na natječaj i ponudila kočne sustave po cijeni od 7.879.200 kuna bez PDV-a, a izabrana je Đakovićeva ponuda koja je iznosila 9.345.000,00 kuna bez PDV-a. Njihova je ponuda odbijena iz formalnih razloga, kao i u slučaju riječke tvrtke koja je nudila HŽ-u jeftiniji retardant, ali je također odbijena iz formalnih razloga, pa su i oni kao i Euros pokrenuli sudske tužbe.

Direktor Eurosa Roman Šimunović Jutarnjem je potvrdio da je natječaj tako sročen da ga može dobiti jedino Đuro Đaković Trade d.o.o., unatoč skupljoj ponudi.

U svojoj tužbi Euros osporava zakonitost traženja neke dokumentacije koja je favorizirala Đakovića, a riječ je o oznaci kočnih umetaka M-142-58.

'Nismo ni mogli ponuditi kočne umetke M-142-58 jer je to interna oznaka Đure Đakovića, a takva oznaka ne postoji ni u tehničkim uvjetima', tvrdi se u tužbi.

Eurosu je prigovoreno i što nisu nazive srpskih tvrtki preveli na hrvatski jezik, no Euros navodi da su dužni prevesti ponudu, što su ispoštivali.

Kao još jedan dokaz eklatantnog kršenja zakona naveli su tehničke uvjete koje je postavio HŽ, gdje je preinačio zakonsku odredbu. Naime, zakon traži da se dostavi izjava gospodarskog subjekta o prihvaćanju postupka kontrole robe, a HŽ je tražio potvrdu o provedenoj provjeri proizvodnih kapaciteta. Zakon predviđa takvu kontrolu nakon raspisivanja javnog natječaja, a ne prije. Zato Euros traži da Upravni sud poništi javnu nabavu.

Iako je natječaj zaključen, a sustavi naručeni, čitav postupak je, osim pravosudne dimenzije, dobio i međunarodnu, jer proizvođači rezervnih dijelova iz regije smatraju da HŽ raspisuje javne natječaje u kojem ih unaprijed diskriminira.