Čekali su i reporteri tportala, a bilo je pomalo i neugodno otimati mu vrijeme znajući da pred vratima stoje nesretnici i njihova rodbina s problemima znatno većim od naših, reporterskih. Utješila nas je medicinska sestra koja u prolazu, nehajno, objašnjava - 'ništa se ne bojte, doktor je ovdje sve dok ne riješi i posljednjeg pacijenta'. Obično od sedam sati ujutro pa negdje do deset, jedanaest navečer. Uz desetke i desetke primanja i konzultacija, u prosjeku obavi i dvije do tri višesatne operacije mozga svakog dana.

A uskoro će, eto, proslaviti šezdeset i deveti rođendan.

Paladinova dob bila je, navodno, glavni razlog za to što nije mogao nastaviti s radom na Rebru, makar se iz zdravorazumske perspektive odluka čini potpuno sumanutom. Ovaj neurokirurg je u fizičkoj i mentalnoj kondiciji koja bi sasvim sigurno posramila prosječnog mladića - jedan tjedan provede radeći u Poliklinici Radiochirurgia u Svetoj Nedjelji, drugi u Mostaru, i tako iz tjedna u tjedan i iz mjeseca u mjesec. Što je još važnije, pristupa poslu s vidljivim entuzijazmom, o njemu govori vrlo strastveno i očito je da ga ništa drugo ne može toliko motivirati. Dakako, mimo Hajduka, o kojemu se svako malo raspituje. Primijetili smo i da nalaze ispisuje isključivo kemijskom olovkom splitskog kluba.

'Da vam budem iskren, u ovih pola godine nisam Mostara ni vidio. Dođem, radim, spavam. To me ispunjava', govori nam Paladino. U ovoj bolnici nije završio slučajno: prihvatio je poziv ravnatelja Ante Kvesića i podržao njegovu viziju razvoja prave neurokirurške struke i klinike. U početku je malo štekalo s opremom, no na koncu se sve kompletiralo i sada u nju hrle pacijenti sa svih strana. Tridesetak posto odnosi se na građane Hrvatske, ali ima u njoj i Slovenaca i Srba i Crnogoraca. O Bosancima i Hercegovcima da ne govorimo.

Glad i želja za strukom

'Nisam došao samo da bih imao što raditi, nego zato što zaista osjećam glad i želju za strukom, interes i strast za ulazak u operacijsku salu, a u Mostaru su se stvorili uvjeti - nabavljena je vrhunska oprema, angažirani su sjajni ljudi - i sada imamo osnovicu za vrlo solidan razvoj. Operacijski program zaista je na razini visoke europske klase. I ranije su se ovdje operirali pacijenti zahvaljujući dolascima kolega liječnika iz cijele Hrvatske, no to je bio pokušaj da se u tim uvjetima ljudima pruži najnužnije neurokirurško zbrinjavanje. Strateška odluka ove bolnice bila je da se ustroji pravi ekspertni pogon te je angažirano sedam neurokirurga i pokriva se cijeli dijapazon bolesti - od neurokirurških bolesti u dječjoj dobi, preko problema krvnih žila i tumorske kirurgije, do degenerativnih bolesti kralježnice i traumatoloških ozljeda glave, kralježnice i središnjeg živčanog sustava. Zadatak je bio dignuti kvalitetu, proširiti dijapazon i napraviti iskorak na višu razinu', objašnjava nam Paladino.

'Događalo se da u salu uđemo u 11 sati ujutro i radimo sve do pet ili šest sati ujutro'

'Osobno neću živjeti i raditi vječno, ali dok sam u prilici pomoći svojim angažmanom, to ću svakako učiniti. Imamo i zadatak etablirati ljude, da mladi liječnici steknu iskustvo i samostalno se razvijaju. I kod njih sam prepoznao strast: događalo se da u salu uđemo u 11 sati ujutro i radimo sve do pet ili šest sati ujutro, a da nitko ni ne pomisli povući se. Uvjeti su dobri - evo, dvojica kolega koje smo ovih dana uputili u New York i Munster uvjerili su se da ova bolnica ni po čemu ne zaostaje - a već nakon šest mjeseci rekao bih da su dijapazon bolesnika, složenost zahvata i ishodi liječenja zaista zadovoljavajući', ne skriva Paladino zadovoljstvo, čak usprkos svom dosta diplomatskom načinu izražavanja.

Mostar je, rekli smo, tek polovica njegova navodno umirovljeničkog angažmana; drugi dio odrađuje u Poliklinici Radiochirurgia u Svetoj Nedjelji, no ni to nije slučajno. Ove dvije ustanove, naime, spojio je u projektu uvođenja 'adaptivne hibridne kirurgije', na svjetskoj razini trenutno najvećeg iskoraka u neurokirurškoj struci. Paladino s vidljivim uzbuđenjem govori o kombinaciji dviju metoda liječenja i na mutnim fotografijama na mobitelu objašnjava što doista jest adaptivna hibridna kirurgija.

Adaptivna hibridna kirurgija

Laički rečeno: u Svetoj Nedjelji uz pomoć onkologa i niza drugih stručnjaka postavlja se dijagnoza, potom fizičari analiziraju stanje i izrađuju računalne modele, a zatim se ubacuju u nekoliko milijuna kuna vrijedan 'mikroskop', robotički integriran s navigacijskim sustavom.

Paladino obavlja kirurški zahvat s naočalama koje mu prikazuju stanje, svojevrsnom proširenom stvarnošću, a u operacijskoj sali sve se prikazuje na desetak monitora. Zaobilazi se područje mozga označeno žutom bojom, u kojem se nalaze živčani putovi, pa ukoliko se ono poklapa s tumorom, liječenje se nastavlja i dovršava radiokirurškim ili radioterapijskim metodama. Ovakve metode trenutno se ne mogu primijeniti nigdje u Hrvatskoj, iako spomenuti 'mikroskop' zasad posjeduju varaždinska i splitska bolnica.

Hrvatska medicina uvijek je imala dinamiku praćenja svjetskih trendova

'Ovakve kombinirane tehnike će, vjerujem, vrlo brzo biti smjer u kojemu će se razvijati mnoge struke i kojim će se liječiti bolesti jetre, bubrega, prostate… Neurokirurzi su uhvatili prvi val jer se bave strahovito teškim organom poput mozga i užasno zloćudnim oblicima tumora, a uvijek su bili snažno otvoreni novim tehnologijama. I zbilja ne vidim zašto Hrvati ne bi imali ambicija na ovom polju: ne zaboravite da je četvrti CT uređaj u Europi proradio u Hrvatskoj, obavili smo transplantaciju srca kao osmi na svijetu, kod nas je rođeno jedno od prvih dvadesetero djece začetih in vitro. Hrvatska medicina uvijek je imala dinamiku praćenja svjetskih trendova, a i danas je tako jer postoje brojni sposobni ljudi s vrhunskim dosezima, iako nas katkad malo usporava naše ekonomsko okruženje', objašnjava nam Paladino.

U razgovoru se ipak vraćamo nešto prizemnijim temama: kako osobno podnosi spoznaju da ga u svakom trenutku pred vratima čeka dvoje ili troje nesretnika te kako se uopće uspije koncentrirati na svoj osnovni posao, i fizički i mentalno?

Navikao na multitasking

'Navikao sam na multitasking i mogu se u isto vrijeme posvetiti organizacijskim, tehničkim stvarima, kao i operacijama. U ovom poslu zbilja je bitno znati kako se ophoditi s ljudima i treba im posvetiti vrijeme. Moja osobna dinamika jest da mi radni dan započinje oko 7.15 sati i završava kasno navečer, a zdravlje me služi, bogu hvala.'

A pred kraj se vraćamo na temu za koju pretpostavljamo da mu je donekle bolna - Rebro, dakako, i prošlogodišnju odluku te bolnice da više nije poželjan čak ni na pola radnog vremena. On se suzdržava, kao i dosad, pa sve mahom tumači administrativnim i zakonskim začkoljicama.

'I danas govorim o KBC-u Zagreb kao o svom domu'

'Kao mlad student počeo sam raditi u Zavodu za anatomiju na Šalati, a ondje me je šefica Krpotić naučila misliti i raditi poput liječnika. Taj zavod bio je rasadnik vrhunskih liječnika, akademika i profesora, a ja sam prešao na Rebro 1978. godine i do zadnjeg dana doživljavao sam ga kao svoju kuću. Tako i danas govorim o KBC-u Zagreb, kao o svom domu. Ondje sam odrastao, profilirao se i otišao u mirovinu nakon što sam, nadam se, pošteno odradio tih četrdeset godina', ne da Paladino na svog bivšeg poslodavca.

Ovdje, u Mostaru, tog dana čekao ga je posao: kucnulo je 11 sati, njegovi suradnici pripremili su pacijenta - laički rečeno, 'otvorili mu glavu' - pa je valjalo probiti se do lifta i potom spustiti pet katova niže, do operacijske sale. Malo smo ga promatrali kako strpljivo zastaje pred svakim molećivim pogledom, kako jednoj supruzi i njenoj kćeri objašnjava da 'upravo kreće dolje' i savjetuje im da iduća tri sata odu negdje razbistriti glavu, kako drugoj obitelji govori da se pacijent probudio i da je zasad sve u redu, kako grli jednu pacijenticu u oporavku i nešto joj povjerljivo šapuće. Jedno za drugim, svatko ima nešto priupitati ga ili treba barem pokoju riječ ohrabrenja. U liftu, na rastanku, ima nešto i za nas.

'Hajduk živi vječno', kaže i ulazi u svoje carstvo. Operacijsku salu.