Ako ništa drugo ovo otkriće još jednom potvrđuje da kršćanstvom kroz povijest nisu dominirala uvijek ista vjerovanja te da ona koja su u raznim crkvama prihvaćena kao kanon nisu jedina moguća.

Papirus veličine četiri cm s osam cm napisan na koptskom jeziku prvi je put 2012. na međunarodnom seminaru u Rimu predstavila Karen King, profesorica kršćanske povijesti na Sveučilištu Harvard.

U osam nepotpunih redaka teksta sačuvan je dio razgovora u kojem Krist s učenicima raspravlja o duhovnim kvalifikacijama Marije. Iz njega se, među ostalim, u samom središtu može iščitati sljedeće: 'Isus im reče, moja supruga... Ona je dostojna da bude moja učenica...'

King je uvjerena da je tekst, popularno nazvan 'Evanđelje o Isusovoj ženi', nastao u drugoj polovici drugog stoljeća te da je koptski prijepis s izvornog grčkog. Iako američka povjesničarka nikada nije ustvrdila da je papirus konačan dokaz za to da je Isus bio u braku, već samo potvrda toga da su neki kršćani u to vjerovali, dokument je naišao na skepsu brojnih teologa i vjerskih učenjaka. Neki od njih posumnjali su da bi dokument mogao biti krivotvorina.

Dokazi autentičnosti

No najnovije kemijske analize fragmenta utvrdile su da je ispisan autentičnom drevnom tintom, a datiranje ugljikom da vlakna papirusa potječu iz vremena između 659. i 869. godine. Jedan od ključnih dokaza da tekst nije napisan u novije vrijeme na starom komadu papirusa jest činjenica da se tinta nije razlila po napuklinama koje su nastale starenjem materijala. Zanimljivo je također da riječ supruga u tekstu nije stvorena izmjenom termina žena kako su to pretpostavili neki od skeptika.

'Svi dokazi upućuju na to da je dokument drevan', rekla je King. 'Za nas kao povjesničare sljedeće je pitanje što to znači.'

'Ovo evanđelje dobar je razlog da preispitamo ono što smo mislili da znamo i zapitamo se koja je povijesna uloga bračnog statusa Isusa u promišljanjima ranih kršćana o braku, celibatu i obitelji', rekla je King.

No neki stručnjaci još uvijek nisu potpuno uvjereni.

Epigraf Leo Depuydt sa Sveučilišta Brown u Providenceu tvrdi da u tekstu postoje gramatičke pogreške te smatra da je riječ o krivotvorini sastavljenoj na temelju kopije Evanđelja po Tomi napisanoj na starom komadu papirusa.

King međutim tvrdi da su navodne greške zapravo krive interpretacije Depuydta te da je ponavljanje sličnih termina u Tominu evanđelju i Evanđelju o Mariji očekivano budući da su slični zapisi sa sličnom terminologijom kolali Mediteranom onoga vremena.

Dogme na kušnji

Fragment je dosad jedini poznati pisani dokaz u kojem se izrijekom tvrdi da je Krist imao ženu. Jedan od istraživača fragmenta prof. Hal Taussig smatra da bi mogao biti pokazatelj toga da je Marija Magdalena bila jedna od vođa ranog kršćanstva. Svjestan je je da će tu ideju, baš kao i onu drugu da Isus nije živio u celibatu mnogim teolozima i vjernicima biti teško prihvatiti.

'To bi mase ljudi moglo najviše uvrijediti. No mnogi koji su u braku takvog bi Isusa mogli doživjeti bliskijim.'

Dokument je još jedan izazov za neke od temeljnih dogmi kršćanskih crkava, osobito katoličke. Naime, ideje o celibatu i predvodničkoj ulozi muškaraca u crkvenoj hijerarhiji temelje se na predodžbama o Kristu kao neženji te o njegovim učenicima kao dominantnim likovima i vođama kršćanstva.

Nema sumnje da će novi dokazi oduševiti brojne ljubitelje 'Da Vincijeva koda', baš kao i teoretičare zavjera koji su uvjereni da Vatikan u svojim arhivima skriva mnoge slične tajne apokrifne dokumente.

Autor Evanđelja o Isusovoj ženi nije poznat. Pretpostavlja se da je dokument pronađen u Egiptu, a trenutačno se nalazi u vlasništvu anonimnog privatnog kolekcionara.