Njihova konferencija za novinare, na kojoj su iznijeli kronologiju ovog slučaja i objavili da su svu dokumentaciju proslijedili Državnom odvjetništvu zbog sumnje u počinjenje teškog kaznenog djela protiv okoliša - ali su iznijeli i sumnju da Mikulić 'štiti nečije interese, a to svakako nisu interesi građana' - izazvala je nemali broj krajnje neobičnih reakcija.

No, po svemu sudeći, pravi učinci ovog dvogodišnjeg spora tek će uslijediti i bit će dalekosežni: Puljak i Ivošević su sudskim putem pravomoćno izborili pravo svih institucija i građana u Hrvatskoj da od institucija poput Mikulićeva Državnog inspektorata dobiju apsolutno sve dokumente ako je riječ o zagađenju okoliša: u tom slučaju, naime, ne postoji 'inspekcijska tajna', niti pravo da institucije od javnosti kriju što rade i što se događa s okolišem. Sve to proizlazi iz presude Visokog upravnog suda, odnosno njegova vijeća kojim je predsjedala sutkinja Jelena Rajić, a koju tportal posjeduje i objavljuje uz ovaj tekst.

Povod je, kako je poznato, bilo alarmantno zagađenje zraka u sjevernim splitskim četvrtima zbog kojega su se građani počeli buniti još 2020. godine. Kada su 2023. godine postavljene prve mjerne stanice, već prvi podaci bili su poprilično jasni i pokazali su golemo prekoračenje koncentracije teških metala, pa i arsena.

Inspektorat skrivao nalaz i - izgubio

Za službene zaključke trebalo je čekati da se mjerenja obave cijele kalendarske godine, no bilo je evidentno da se radi o alarmantnoj situaciji, pa su na poziv gradske vlasti u obližnju Sjevernu luku - odnosno tvrtku Luka d.d., koja je na otvorenom prostoru prekrcavala razne rasute terete - stigli inspektori. Oni su svoje nalaze pune dvije godine skrivali od javnosti, pa i od gradske vlasti.

Grad Split je pokrenuo postupak pred povjerenikom za informiranje, koji mu je dao za pravo, no Državni inspektorat potom je pokrenuo sudski proces želeći osporiti to rješenje i, laički rečeno, nastaviti skrivati ono što su pronašli u Sjevernoj luci. Nije im uspjelo, izgubili su.

U spomenutoj sudskoj presudi citiraju se Aarhuška konvencija i europske direktive ugrađene u Zakon o zaštiti okoliša, kojima je omogućeno da se 'informacije o okolišu pohranjene kod tijela javne vlasti i informacije tijela javne vlasti pohranjene kod drugih daju bilo kojoj pravnoj ili fizičkoj osobi na njezin zahtjev, bez naznake razloga ili interesa, besplatno, u obliku u kojem je podnositelj zahtjeva tražio informaciju, što je prije moguće i u razumnom roku'.

Prostor za probijanje informacija

'Prilikom odlučivanja o uskrati prava na pristup informacijama, tijelo javne vlasti ima diskrecijsko pravo procijeniti je li zaštita javnog interesa važnija od interesa ostvarenog objavljivanjem tražene informacije, ali ne može odbiti zahtjev za informacijom o okolišu ako se taj zahtjev odnosi na ispuštanja ili druge emisije u okoliš', eksplicitno stoji u ovoj presudi, uz lekciju Državnom inspektoratu da se nipošto ne smije odbiti dati informacija o onečišćenju zraka kao jednom od prioritetnih pitanja u današnjem društvu.

Za hrvatske građane - a posebno ekološke aktiviste - ovo otvara vrlo širok prostor za 'probijanje' informacija u dosad vrlo zatvorenim institucijama, a posebno upravo Državnom inspektoratu: kada se negdje pojavi sumnja u onečišćenje okoliša, inspektori su im dužni čak i 'bez posebnog razloga ili interesa' dostaviti svoje nalaze. Da se Mikulić nije inatio Puljku i Ivoševiću i da nije godinama skrivao ono što je pronađeno u Sjevernoj luci, sada možda ne bi imao ovakav stav napisan crno na bijelo, u pravomoćnoj sudskoj presudi.

Arsen, kadmij, nikal, olovo

Same reakcije na raspetljavanje dvije godine starog slučaja su, rekli smo, u najmanju ruku neobične: direktor prozvane tvrtke Luka d.d., na čijem su području inspektori pronašli više uzoraka s povećanom koncentracijom arsena, kadmija, nikla i olova - metala čija je koncentracija upravo u tom periodu bila dramatično povišena - reagirao je tvrdnjom da se radi o 'pokušaju skupljanja jeftinih političkih bodova':

'Iz navedenog inspekcijskog nalaza ne proizlazi da je teret iz Luke Split uzrok zagađenja zraka, već je iz istog vidljivo kako rasuti teret troska sadrži u tragovima pojedine teške metale (arsen u količini 0.059 - 0,075 grama na jedan kilogram troske), a koje količine su toliko neznatne da niti teoretski nisu mogle prouzročiti zagađenje zraka niti u slučaju da je cjelokupni teret sa skladišta prosut po Brdima i Neslanovcu', kazao je Filip Rogošić u svojoj jučerašnjoj pisanoj izjavi za medije.

Slijed događaja je jasan

Ona se kosi s onime što je Rogošić govorio tog proljeća 2023. godine, kada je javnost alarmirana zbog dramatično visoke količine arsena u zraku: tada je, naime, tvrdio da inspekcijski nadzor u tvrtki koju vodi 'nije utvrdio nikakve nepravilnosti' i da je analiza troske koju prekrcavaju u luci 'pokazala da ona ne sadrži ni arsen ni nikal'.

Slijed događaja u ovom slučaju je, naime, poprilično jasan: posumnjalo se u zagađenje pa su postavljene mjerne stanice kvalitete zraka, pa su inspektori naredili da se 'ograniči emisija onečišćujućih tvari u zrak' (i to sakrili), pa je to i učinjeno, pa je na koncu kvaliteta zraka od tog trenutka sve do danas u zakonskim okvirima.

Krajnje neobična reakcija

Druga krajnje neobična reakcija jest ona Državnog inspektorata, prozvanog da je iz nepoznatog razloga štitio zagađivače okoliša: ova institucija pod vodstvom Mikulića u svom jučerašnjem odgovoru na upite medija ustvrdila je da je 'informacije o postupanjima nadležnih inspekcija na području Sjeverna luka Split tijekom 2023. i 2024. pravovremeno i u pisanom obliku dostavljala Gradu Splitu'.

Što je naprosto netočno: ne samo da je odbijala dostaviti nalaze svojih inspektora te je zbog toga čak i pokrenula sudski spor, nego se i oglušila pozivu da netko od njenih vodećih ljudi prisustvuje sjednici Gradskog vijeća Splita održanoj upravo na temu alarmantnog zagađenja zraka.

Na koncu, Državni inspektorat u više je navrata i tportalu odbio dostaviti informacije o ovom slučaju, posljednji put u listopadu prošle godine, kada se pozvao na 'inspekcijsku tajnu'. Koja, odlukom Visokog upravnog suda, u ovakvim slučajevima više ne postoji.