Pola globalne proizvodnje banana i 99 posto količine koja se konzumira u razvijenim zemljama pripada sorti Cavendish, kojoj prijeti soj pogubnog gljivičnog oboljenja TR4.

"Zasad nemamo učinkoviti način borbe protiv soja TR4 i jednom kad zarazi plantažu može ostati u tlu desetljećima", objavila je nedavno UN-ova agencija za hranu i poljoprivredu (FAO).

TR4 otkriven je u jugoistočnoj Aziji 90-ih godina i od tada se proširio u Afriku i dijelove Bliskog istoka. Kada bi zahvatio Indiju, najvećeg svjetskog proizvođača banana, ili Ekvador, najvećeg svjetskog izvoznika, posljedice bi mogle biti razorne.

Stručnjaci kažu da problem izaziva globalnu zabrinutost zbog prevelike ovisnosti o sorti Cavendish, nasljeđu zelene revolucije 60-ih godina kojom je znatno povećana proizvodnja zbog uporabe mehanizacije i kemijskih gnojiva.

Proizvodnja banana se više nego učetverostručila u posljednjih pet desetljeća i skočila s 22 milijuna tona 1961. na više od 107 milijuna tona 2013. godine, po statistikama FAO-a. 

Ali nije problem samo u bananama.

"Mehanizacija ne može djelovati bez standardizacije", objašnjava dr Chikelu Mba, nigerijski genetičar u FAO-u. "Kako bi iskoristili kombajn ili drugu mehanizaciju trebaju vam biljke koje rastu do iste visine, koje zriju u isto vrijeme i tako dalje. Ta uniformiranost ugrožava naš prehrambeni sustav", rekao je Mba za dpa.

"U neku ruku, naš uspjeh je i naša noćna mora", naglasio je.

Stefano Padulosi, znanstvenik istraživačkog instituta o biološkoj raznolikosti i sigurnosti hrane Bioversity International, naglašava kako postoji nekoliko razloga zbog kojih je bioraznolikost važna. Ističe pritom veliku glad u Irskoj u 19. stoljeću koja je usmrtila milijun ljudi, a bila uzrokovana zarazom krumpira, primarne namirnice u Irskoj u to doba, čija se proizvodnja temeljila na jednoj sorti.

Kad su banane u pitanju, u svijetu je dokumentirano oko 1500 sorti. Nije vjerojatno kako bi bila koja od njih mogla odmah poslužiti kao zamjena Cavendishu, ali mogu pomoći u razvoju sorte otporne na TR4.

Cavendish je postao primarna sorta banana 60-ih godina kada je prethodno dominantna varijanta Gros Michel 'izbrisana' starijim tipom gljivičnog oboljenja. Oni koji su probali obje sorte kažu da je Gros Michel bio ukusniji.

U mogućoj katastrofi, dr Mba vidi i prigodu. "Banana kakvu poznajemo i volimo u ozbiljnoj je opasnosti. Ali umjesto da očajavamo, to nam treba biti poticaj da pokrenemo našu pamet i razvijemo nove sorte, otporne na bolesti".

Ugandski agronom Edie Mukiibi, potpredsjednik globalne organizacije za održivu poljoprivredu Slow Food International, zagovara 'staromodniji' odgovor.

"Ljudi koji vole banane zaslužuju bolje od onoga što trenutno imaju na američkim i europskim policama", rekao je Mukiibi i pozvao potrošače da kušaju manje razvikane i nekomercijalne sorte banana kakve se mogu pronaći diljem svijeta.

"Ako ljudi ne žele da hrana nestane, trebaju prestati biti samo potrošači i uključiti se u proizvodnju, a to znači birati i kupovati sezonske, lokalne i manje komercijalne sorte namirnica".