Više od pet milijuna Ruanđana je na drugim predsjedničkim izborima održanim nakon genocida 1994. izabralo dosadašnjeg predsjednika i vođu Domovinske fronte Ruande, Paula Kagamea, koji će tako dobiti još jedan sedmogodišnji mandat
Kagameu nije bilo teško pobijediti na izborima jer su mu rivali bili jako slabi, a i on se dosta potrudio da tako bude. Na izborima je pobijedio zbog gospodarskog rasta koji ta zemlja bilježi u posljednje vrijeme, ali i zbog stvorene klime straha.
U posljednjih nekoliko mjeseci ubijeni su oporbeni čelnik i poznati novinar, a zatvoreno je nekoliko medija. Pokušalo se ubiti i disidente koji se nalaze u egzilu u Johannesburgu, zbog čega su narušeni i odnosi s Južnoafričkom Republikom.
Kagame je došao na vlast u osvetničkom pohodu postrojbi Tutsija koje su svrgnule vlast plemena Hutu koja je organizirala i provela genocid nad Tutsijima i umjerenim Hutuima 1994, u kojem je u svega tri mjeseca ludila ubijeno oko 800 tisuća ljudi.
Svjetska banka je prošle godine označila Ruandu kao zemlju s najvišim inozemnim ulaganjima i najvećom stopom rasta, a vlada je nedavno obnovila i svoje veze s Francuskom (saveznikom vlade Hutua prije 1994). Unatoč tomu što nema kolonijalnu prošlost s Velikom Britanijom, ušla je i u Commonwealth 2009.
Kagameu je uzor Singapur i cilj mu je pretvoriti svoju poljoprivrednu zemlju u razvijenu i jaku regionalnu silu. Za disidente, Kagame je diktator koji zabranjuje kritiku, zatvara ih i ubija te uvodi kult ličnosti. Nekoliko organizacija za ljudska prava izrazilo je zabrinutost zbog stanja u Ruandi.
Amnesty International je u nedjelju podsjetio na ubojstvo novinara Jean-Leonarda Rugambagea, koji je istraživao pokušaj ubojstva bivšega šefa tajne policije Faustina Kayunde Nymwasa u Johannesburgu i nasilne smrti opozicijskih čelnika, poput vođe oporbene Stranke zelenih, Andréa Kagwe Rwisereke, te progone koje trpe vođe Hutua, kao što je Victoire Ingabire, koji se nije mogao kandidirati za izbore. Ingabire je bio optužen da ne poštuje žrtve Tutsija i Hutua pale tijekom genocida. Prema Amnesty Internationalu, intenziviranje represije moglo bi dovesti do političke nestabilnosti.