Potpredsjednik ste Sabora čiji rad po anketama gotovo da nema prolaznu ocjenu.

Ovaj saziv Sabora je, što se zastupnika tiče, po načinu rada, govorima, ozbiljnosti i njihovoj kompetenciji jedan od najgorih saziva u kojima sam radio.

Što bi trebalo mijenjati?

Mijenjat ćemo Poslovnik na način da Sabor i u ovom sazivu, pri tom mislim na ljudske resurse, funkcionira bolje. Nemoguće je nastaviti, što god rekli populisti, sa stankama koje su iskonstruirane i u najvećem broju slučajeva ne odgovaraju ozbiljnosti određene situacije. Slično je i s replikama: imamo profesionalce repliciranja koji to koriste da bi bili prisutni u javnosti i nabijali si statistiku. Oduvijek je postojao institut prekida sjednica, ali se koristio samo kada su se događale izvanredne stvari. Zastupnici su nekako u sebi osjećali da mogu prekidati rad Sabora samo ako je nešto kapitalno važno, pa se to događalo par puta godišnje. Kako god mi mijenjali Poslovnik, oni koji žele nastaviti svojim egzibicionizmom, 'rupu' će naći u njemu. Sabor je sličan društvenim mrežama, gdje možeš reći bilo koju glupost i ostati društveno živ. Suprotno tome, ja još uvijek mislim da Sabor mora biti mjesto gdje zastupnik odgovorno i kompetentno predstavlja građane.

Koliko je stabilna vladajuća koalicija?

Mislim da većina od 78 zastupnika nije loša kao što izgleda na prvi pogled, jer kada stranke imaju velik broj glasova postaju arogantne i samovoljne i ne pitaju ništa druge. A, uz većinu od 78 ipak se mora razgovarati.

Hoćete reći da ova većina razgovara dovoljno?

Razgovara se, ali niti približno dovoljno. Preporučujem, radi stabilnosti, da se više i bolje komunicira.

Koliko je tanka većina imali smo prilike vidjeti ovih dana prilikom tajnog glasovanja o predsjednici Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa.

Kad se radi o tajnom glasovanju uvijek imate slobodne strijelce. Ne zaboravite da je i u oporbi bilo jako malo glasova. Ja pretpostavljam da je jedan dio oporbe glasovao nevažeće ili za gospođu Novaković, a jedan dio koalicije na vlasti je glasovao za gospođu Orešković i to iz svih mogućih razloga. Tajno glasovanje ima ovakve posljedice, i stranke bježe od njega kao vrag od tamjana. Kada to mogu.

HDZ, kako su prenijeli neki mediji, sumnja da su bez većine prilikom glasovanja ostali jer je SDSS, umjesto za Natašu Novaković, glasovao za Daliju Orešković.

Kad je tajno glasovanje svatko vam može reći ono što hoće. Uvijek ima nekih anonimnih izvora koji medijima kažu ovo ili ono, a i neke snage unutar HDZ-a nezadovoljne su što SDSS i, općenito, manjine podržavaju vladu.

Dalija Orešković nakon toga je povukla svoju kandidaturu na mjesto predsjednice Povjerenstva?

Logično je da ju je povukla. Na njenom mjestu i ja bih to napravio. Vjerojatno je smatrala da je rad koji je iza nje bio dovoljan razlog da se glasuje za nju no stranačke dinamike su drugačije od onih koji proizlaze od radnih zasluga, ne samo kod nas. Sada je sasvim jasno kako ćemo glasovati za jednu kandidatkinju.

Vi mislite da je dobro glasovati samo o jednom kandidatu?

To kaže Poslovnik, a Poslovnik je zapravo zakon. I tu nema alternative.

Kada će konačno na dnevni red doći i u zadnje vrijeme tako često spominjana Istanbulska konvencija. Što Vi osobno o njoj mislite?

Sramota je da ona već nije ratificirana. Ja često ne upotrebljavam riječ sramota, ali doista je nečuveno i nevjerojatno, da oklijevamo u glasovanju i da se ima dvojbe oko Konvencije koja tretira problem nasilja nad ženama. Sramota je to najprije za SDP, a sada i za HDZ. Sve je ovo pitanje bildanja mišića konzervativnih i turbo-klerikalnih snaga u Hrvatskoj, da pokažu kako one ipak postoje. U talijanskom parlamentu, dakle u zemlji koja također ima konkordat s Vatikanom, Istanbulska je konvencija ratificirana u Donjem domu jednoglasno, a u Gornjem domu samo s jednim suzdržanim glasom. Mi se šlepamo za najnazadnijim snagama u Europi, poljske i mađarske desnice, i zbog toga se osjećam ponižen. Znam da premijer Plenković želi tu ratifikaciju, no u HDZ-u i satelitima izgleda još postoje otvorena pitanja o tome. No, to je rasprava bez smisla, jer imamo već dugo godina istovjetnu formulaciju, o borbi protiv rodnih stereotipa, u Zakonu o ravnopravnosti spolova. Podsjećam, taj je zakon izglasan gotovo jednoglasno, s jednim jedinim glasom protiv, onaj od gospodina Đapića.

Je li normalno da dio vladajuće većine, pri tom mislim na HNS, na prosvjedu 'Sluškinjina priča' s prosvjednicima traže ratifikaciju Konvencije? Nije li to apsurdna situacija 'vlast protiv vlasti'?

Moramo se početi navikavati da koalicije ne misle isto o svemu. Da misle isto onda bi to bile stranke, a ne koalicije. Zapravo, niti stranke, jer se i u njima sve češće manifestiraju različiti stavovi. Nije tajna da su, odumiranjem ideologija, stranke postale manje kompaktne.

Nije samo da nema sloge u vladajućoj koaliciji nego nema sloge niti između Pantovčaka i Banskih dvora, barem kada je riječ o dolasku srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića?

Ima različitih pogleda između Pantovčaka i Banskih dvora i to svi znamo, no ja ne bih rekao da ima raskola između njih. Desilo se da je jedna izabrana predsjednica, dakle jedna institucija, pozvala drugog izabranog predsjednika. Dakle dvije institucije našle su se da raspravljaju o određenim otvorenim problemima. Mislim da je predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović napravila dobar potez jer dijalog nema alternative.

Ipak, nakon toga je, među ostalim, zatraženo da 'institucije srpske zajednice, posebno Srpsko narodno vijeće i Zajedničko vijeće općina, moraju dobiti status manjinskih samouprava'.

To je dio Erdutskog sporazuma. Ja se ne bojim nikakvog oblika autonomije ili da govorimo jezikom tog sporazuma, manjinske samouprave. Takvih manjinskih samouprava ima čak i u konzervativnoj Mađarskoj, za Hrvate i ostale manjine, i one ne trebaju plašiti nikoga. Ja sam uz manjine, kada jedna manjinska zajednica postavlja određene zahtjeve, ima moju automatsku solidarnost.

Premijer Plenković je otvorio i pitanje traženja ratne odštete od Srbije. Treba li to pitanje otvoriti?

Mislim da o svemu treba razgovarati, a treba li i to pitanje otvoriti, ja ostavljam vladama da procijene i parlamentima da onda raspravljaju i odluče. Odnosi između Hrvatske i Srbije su jako komplicirani. Ja kažem samo da treba raspravljati, no da li će u tim raspravama doći do pitanja ratnih odšteta, u ovom trenutku nemoguće je odgovoriti, iako je prošlo toliko godina od rata.

Je li Vama sporno to što je za savjetničke usluge u Agrokoru angažirana bivša tvrtka Vladina povjerenika Ante Ramljaka kao i činjenica da je on, kada je došao za povjerenika, još uvijek neko vrijeme bio zaposlen u svojoj tvrtki?

To nas je sve iznenadilo i normalno je da su se otvorile, blago rečeno, snažne dvojbe.

Premijer Plenković zatražio je analizu koja je trajala 15 dana.

Da, i to je dovelo do Ramljakovog odstupanja.

Ipak, nije li trajalo malo predugo?

Valjda je analiza bila komplicirana.

Izgleda li Vam pomalo apsurdno da mu tijekom ta dva tjedna Plenković nije uspio pronaći zamjenu, pa na konferenciji za novinare u srijedu saznajemo da Ramljak ide, ali zasad ostaje?

Valjda mu još nisu pronašli zamjenu jer neki kandidati nisu bili dovoljno dobri, a drugi nisu htjeli prihvatiti tu funkciju. Čim postajete povjerenik za Agrokor počnu vam kopati pretke do stoljeća sedmog, pod reflektorima ste, i u svijetu financija to nije prednost. Ako hoćete pitati je li Agrokor rizično pitanje za stabilnost vlade, odgovor je potvrdan, ali time nisam rekao ništa novo.

Treba li u toj priči treba odstupiti i potpredsjednica vlade Martina Dalić?

Ako analiza pokaže da je došlo do sukoba interesa, trebaju odgovarati svi koji su u takvom sukobu, bez iznimke. Agrokor je jako ozbiljno i osjetljivo pitanje i stupanj etičke ljestvice tu treba biti na vrlo visokoj razini.

Nedavno ste najavili kako ćete glasovati da Sabor prestane biti pokrovitelj komemoracije na Bleiburgu.

Moja je ideja da Sabor bude organizator, a ne pokrovitelj komemoracije, i da se ona treba odvijati u Hrvatskom saboru. Tako bismo izbjegli i crne košulje koje se šeću po livadama, čudne pozdrave, čudna slova i odore, a izbjegli bismo i to da netko govori o tzv. pobjednicima i tzv. gubitnicima Drugog svjetskog rata. Ono što vidimo na televiziji je samo dio onoga što se tamo stvarno događa. Ne može Sabor preuzeti odgovornost nad manifestacijom koja je izvan njegovog nadzora. Sličan sam stav imao i u pogledu pokroviteljstva bitke na Sutjesci, iz jednostavnog razloga što se manifestacija odvija bez nadzora Sabora, budući da je u Republici Srpskoj i u organizaciji tamošnje vlasti.

Od Bleiburga pa preko Križnih puteva su masovne grobnice desetaka tisuća žrtava komunističkog terora. Na koji način bi im trebalo odavati počast?

Kada govorimo o počasti, mislim da bi ju trebalo odati svim ljudima koji su bili nevine žrtve rata, radi pijeteta, a ne politike. I u Istri, gdje je bez procesa u fojbama završilo veliki broj ljudi, pretežno Talijana.

Mislite li da će Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću doista riješiti sve ideološke prijepore i moći se odrediti primjerice oko pozdrava 'Za dom spremni'?

Mislim da ne. A što se tiče pozdrava Za dom spremni se po mom mišljenju ne bi ni trebalo 'suočavati' jer taj pozdrav je ustaški, što znači fašistički, i kao takav trebao bi biti zabranjen u bilo kojem obliku.

Zastupnik ste talijanske manjine već 25 godina. Čuju se prigovori kako gotovo da imate monopol na pitanja koja se tiče Talijana u Hrvatskoj?

To je daleko od istine. Unutar naše manjine postoji jako velika dinamika i puno polemika, i drago mi je zbog toga. Mi ćemo skoro imati izbore. Osobno sam, prije osam godina, predložio promjenu statuta Talijanske unije i ograničio broj mandata predsjednika. U svibnju ja ću zato prestati biti predsjednik, i imat ćemo ćemo novo vodstvo, što je, priznat ćete, suprotno od monopola.

Jeste li se umorili nakon ovih 25 godina?

Ako je u pitanju Sabor, ili općenito politika, da sam bio član bilo koje stranke ne bih izdržao niti jedan cijeli mandat. No kako sam nezavisni zastupnik svako se jutro probudim i odlučim što ću raditi, konzultiram se s kim hoću i, na kraju, sam donosim odluke. Stoga se, jer sam slobodan, nisam umorio.