Zdrava obrada emocija i tuge gurnuti su u stranu zbog trenutne misije - obrane nacije od nemilosrdnog neprijatelja. 'Morate to ostaviti po strani te se trebate usredotočiti i raditi svoj posao, jer ako ne radite svoj posao, naići ćete na još više gubitaka', rekla je, objašnjavajući kako mnogi ukrajinski vojnici s kojima je radila gledaju na svoju situaciju.

Brockdorf je nekoliko puta posjetila Ukrajinu otkako su Rusi pokrenuli invaziju na nju u veljači 2022. godine kako bi pružila savjetodavne usluge i medicinsku opremu vojnicima jer je također suosnivačica DAWN-a, neprofitne organizacije koja podržava tu zemlju.

Često je Brockdorf nailazila na naizgled nesenzibilne stavove prema smrti među vojnicima koji brane Ukrajinu. 'Tako se često sve svodi na stav - to je rat, događa se', rekla je.

Kada se tuga ne može odmah procesuirati, ona se gomila i postaje teže razgradiva kasnije, rekla je Brockdorf. Neki vojnici mogu napustiti rat bez traume, ali drugi mogu doživjeti posttraumatski stresni poremećaj, a on varira u težini, piše Business Insider.

Strani volonter koji pomaže u obrani Ukrajine, govoreći iz svog iskustva, rekao je da su gubici u ovom sukobu, najvećem kopnenom ratu u Europi od Drugoga svjetskog rata, zaista strašna ljudska tragedija. Takvi trenuci u ratu su neizbježni i teški za procesuiranje kada se dogode.

'Gotovo svaki tjedan gubiš ljude, ne nužno uvijek iz svoje postrojbe, već i iz susjednih postrojbi, ljude koje poznaješ. Naša operativna brzina je, pretpostavljam, prilično visoka, tako da zapravo nemaš vremena za tugovanje, samo nastavljamo dalje i radimo svoje', rekao je volonter za Business Insider.

Psihoterapeut iz Kijeva Vladislav Matrenicki uočio je da neki pacijenti koji su doživjeli PTSP imaju izraženo ponašanje poput hiperbudnosti, agitacije i tjeskobe.

Mnogi vojnici prepušteni su sami sebi te procesuiraju traumu s bojnog polja tek nakon što se vrate kući, ali to može dovesti u opasnost njihove odnose s obitelji ako nastupi PTSP.

Problem je u tome što mnogi od njih ne razumiju zašto se to događa, ali misle: 'U redu je, to je samo stres i bit ću dobro s vremenom, uz odmor', objasnio je Matrenicki. 'Jedan od njih mi je rekao: 'Imam toliko puno bijesa u sebi da noću odlazim u grad tražiti nekoga s kim bih se mogao potući.''

Za druge to nije bijes, već užas. Neki vojnici prijavili su noćne more i napade panike. Jedan je prethodno rekao za The Washington Post da ima noćne more o svom zapovjedniku tenka koji je živ izgorio, a drugi je sanjao kako staje na minu i gubi drugu nogu.

Uz rastući broj gubitaka na bojištu, Brockdorf je dodala da nedostatak dosljedne pomoći koja se šalje u Ukrajinu također utječe na mentalno zdravlje vojnika. 'Pristup zalihama, medicinskoj opremi i naoružanju ima izravan utjecaj na patnju, iskustvo, povjerenje i osjećaj podrške', rekla je. Unatoč ratnim traumama, vojnici ostaju na liniji i često ne dijele svoj teret s drugima.

Neki od ukrajinskih vojnika služe na prvoj liniji duže vrijeme jer se Ukrajina suočava s nedostatkom ljudstva. Brockdorf kaže da produljeni ratni staž također može pogoršati osjećaje iscrpljenosti i napuštenosti kod njih.

Kako je Mark Hertling, bivši general američke vojske, napomenuo ranije ove godine u razgovoru za CNN, boravak na bojištu dvije i pol godine 'izaziva nevjerojatnu razinu umora, psihološke štete, a težina boravka u rovovima na prvim linijama zaista će utjecati na moral'.

I doista, ta šteta može biti trajna, zbog čega Brockdorf kaže da je važno biti uz ukrajinske vojnike.

'Mislim da je vrlo važno da ukrajinski branitelji znaju da nisu zaboravljeni', rekla je Brockdorf. 'Kada živite dovoljno dugo i oko sebe vidite samo metke, dronove i prljavštinu u tim rovovima, teško je znati da se netko vani zaista sjeća i bori za tebe.'