UNDP u Hrvatskoj djeluje od 1996. i bavi se promoviranjem niza politika i mjera za ono što bismo mogli nazvati državom po mjeri čovjeka: održiva energetska rješenja, očuvanje zaštićenih područja prirode i zaštita prirode, poboljšanja životnih i gospodarskih prilika u ratom zahvaćenim područjima, ruralnim i udaljenim područjima; zagovaranja potpune socijalne uključenosti osoba s invaliditetom, manjina i drugih ranjivih skupina.

Njihova deviza 'Ne zanemarimo nikoga' u Zadru je našla plodno tlo kad je Zadarska županija s UNDP-om u rujnu 2013. pokrenula Seljačku tržnicu. Da su takvi projekti u nas pionirski, govori podatak da je zadarska Seljačka tržnica jedina takve vrste u Hrvatskoj, a samo u prvoj godini posjetilo ju je preko 40 tisuća ljudi koji su kupili više od 200 tona domaćih proizvoda uzgojenih u okolici Zadra.

'S UNDP-om surađujemo u mnogim projektima još od 2008. Primarni cilj projekta Seljačke tržnice bio je stvoriti malim obiteljskim gospodarstvima koja teško dolaze do kupaca prepoznatljivo mjesto na kojem će moći neposredno tržiti, ali i ostvariti prisan kontakt s kupcima njihovih proizvoda. Bitna je vrijednost ovog projekta ta da su proizvođači bili spremni podvrgnuti se kontroli proizvodnje sve s ciljem održavanja kvalitete proizvoda na Seljačkoj tržnici, jer je naš cilj također bio da proizvodi ponuđeni na tržnici budu sezonskog karaktera i maksimalno svježi. Najbolji je dokaz tome broj vjernih kupaca, ali i interes proizvođača za prodajom na Seljačkoj tržnici koji uvelike premašuje njezin kapacitet', kaže Daniel Segarić, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu Zadarske županije.

'Voće i povrće koje nude lokalni poljoprivrednici iznimne je kvalitete većim je dijelom proizvedeno organski. No do otvaranja Seljačke tržnice poljoprivrednici su svoje proizvode mogli prodati samo na cesti', kaže Sandra Vlašić, voditeljica Ureda UNDP-a Hrvatska ne krijući zadovoljstvo što su Zadrani od prve prihvatili Seljačku tržnicu i svake subote od devet do 14 sati dolaze po najbolje od najboljeg na štandovima smještenim ispred zadarskog centra Supernova.

'Redovito dolazim i svake subote vidim velik interes. Već poznajem ljude koji dolaze i prodaju svoju robu. Znam podrijetlo robe i to meni i drugima očito ulijeva povjerenje. Kupujem voće i povrće, ima raznih grahorica, meda, sireva. Primijetila sam i štand na kojem se prodaje svježe mlijeko... Toga nema nigdje osim tamo. A što se cijena tiče, jabuke su recimo jeftinije nego drugdje, ali drugo je skuplje', kaže Tatjana Karamarko, jedna je od redovitih kupaca.

Je li pojave Seljačke tržnice izazvala otpor na komunalnim tržnicama i u supermarketima?

'Cilj nije bio ugrožavati nikoga, niti je cilj Seljačke tržnice konkurencija komunalnim tržnicama; radi se o prigodnoj prodaji, samo subotom i otvaranje kanala direktne prodaje našim poljoprivrednim proizvođačima kojima su vrata velikih trgovačkih lanaca često zatvorena ili zbog malih količina ili zbog ne standardizirane robe, iako se radi o vrhunskom proizvodu. Cilj nije bio utrka s cijenama između proizvođača na seljačkoj tržnici i velikih trgovačkih lanaca. Smatramo, naime, da proizvod koji je u petak navečer ubran u Ravnim kotarima i u subotu ujutro ponuđen na Seljačkoj tržnici ima svoju cijenu i vrijednost i ne mora biti jeftiniji od proizvoda istog tipa u trgovačkim lancima. Dapače, želimo, a to je i prepoznato kod kupaca, da naši proizvođači prodaju robu po pravičnoj cijeni, a to oni sami najbolje znaju odrediti', kaže Daniel Segarić. Dodaje kako Seljačka tržnica jest jedinstvena u Hrvatskoj, ali to ne znači da je koncept nije ostvariv u bilo kojem dijelu države.

'Ideja seljačke tržnica može zaživjeti u cijeloj državi, to uopće nije sporno. To dakako neće riješiti problem hrvatske poljoprivrede, ali će napraviti mali pomak u dobrom smjeru. Nekih sličnih dobrih primjera ima u Zagrebu i u njegovoj okolici i bilo bi nam drago kada bi i drugi gradovi ili županije prihvatile ovakav ili sličan koncept; mi smo, naravno, spremni pomoći u tome', kaže Segarić.

'Boljke hrvatske poljoprivrede reflektiraju se na cijene voća i povrća koje su na Seljačkoj tržnici često više nego na ostalim gradskim tržnicama. Jedan od najvećih troškova koji poljoprivrednici moraju ukalkulirati u cijenu proizvoda je repromaterijal, čija cijena iz godine u godinu raste. Za nas je ozbiljan problem i činjenica da se voće i povrće posljednjih godina sve češće kupuje u trgovačkim centrima. Ipak, smatram kako je naša budućnost činjenica da proizvodimo zdravu hranu koja ne mora biti idealna u vizualnom smislu, ali je za kupce zdrava i proizvedena je u kontroliranim uvjetima', kaže Šime Žuža, predsjednik Udruge Volim domaće, koja je od ove godine preuzela upravljanje Seljačkom tržnicom.

Naime do 1. siječnja 2014. njom je upravljala je Agencija za ruralni razvoj Zadarske županije, a ta je institucija od početka ove godine predala na upravljanje novoosnovanoj udruzi Volim domaće. U tom smislu Seljačka tržnica pionirski je projekt kad je posrijedi i upravljanje, riječ je o nekoj vrsti samoupravljanja jer članovi udruge vlasnici OPG-a (obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava) prodaju svoje poljoprivredne proizvode. Žuža najavljuje i poteze koji bi proizvode s tržnice trebali učiniti još dostupnijima.

'Dogovaramo se u Udruzi napraviti akcije i biti dostupniji našim kupcima, osobito umirovljenicima. To je dugotrajan proces jer se moramo između sebe dogovoriti, ali svakako nam je cilj zadovoljstvo naših kupaca’, kaže Žuža. Uspjeh tržnicom ne kriju ni drugi poljoprivrednici koji pristižu iz područja udaljenih do 60 kilometara.

'Povrće i voće uzgajali su moj dida Slavko i baba Zorka, nastavio moj otac Dragutin i majka Gordana, a sad to radimo ja i supruga Jagoda. S nama radi i sin Jure. Mislim da porodično stablo dovoljno govori o tradiciji i ustrajnosti', kaže Davor Matak, jedan od proizvođača kojeg zatječemo za štandom s istaknutim natpisom OPG-a. Već godinu dana dolaze na tržnicu iz općine Ražanac, gdje u zaseoku Krneza imaju gospodarstvo na površini od 6,5 hektara. Što sade i prodaju?

'Nema što nema! Krumpir, rajčica, paprika, krastavce, balancane (patlidžani), lubenice, dinje, smokve, grožđe, kupusnjače, brokulu', kaže Davor, uhvati malo zraka pa nastavlja: 'cvjetaču, salate, mrkvu, peršin, tikvice, mahunarke, ciklu, trešnje, blitvu, češnjak, špinat, kapulu...' Od ove jeseni imaju i novost, pripremaju i prodaju ajvar, pinđur, filete paprike, cikle...

'Domaće je sjeme otpornije od kupovnog/uvoznog, naviklo je na klimu, podneblje, podnosi i visoke i niske temperature, ništa ga ne može iznenaditi. Za njih nema štetnika, bori se sama protiv svega. Također, staro domaće sjeme jedino je sigurno. Želim biti sigurna da će od onog što ja sadim moći jesti moja djeca, djeca moje djece i njihove obitelji. Pravo sjeme traje godinama, desetljećima, dok hibrid može potrajati samo godinu dana...', objašnjava Marica Jakoliš, još jedna od vlasnica OPG-a ponosna na ekološku proizvodnju. Na pitanje zašto je zdrava hrana tako skupa, Marica nudi zanimljivo viđenje:
'To je zabluda. Zdrava hrana zapravo je puno jeftinija od konvencionalne jer se ništa ne baca, a i čuva se zdravlje. Moje voće i povrće zdravo je i iskoristivo od korijena do vrha, u to možete biti sigurni. Svaki travka, cvijet, bilje koji izrastu na mojoj njivi ima svoje zašto, svoju ulogu, i može se iskoristiti u prehrani', ističe Marica, dok Davor ističe marketinški slogan svog OPG-a: 'S naših njiva na vaše stolove, svakodnevno svježe voće i povrće!' Nije rima, al' je – istina

'Kupci su više nego zadovoljni, potražnja za našim proizvodima tolika da smo ovo ljeto uveli i besplatnu dostavu na vrata', pohvalio se.

A stranci! Kako oni reagiraju na Seljačku tržnicu? Možda bi slogan Matakovih trebalo prevesti na njemački, talijanski, ruski, japanski?

'Zapaženo je na našoj tržnici da unatoč velikoj frekvenciji stranaca tijekom ljetnih mjeseci u trgovačkom centru ispred kojeg se nalazi Seljačka tržnica prodaja ne prati taj trend, dapače postoji smanjenje obima prodaje iako je ponuda dobra. Jedan od razloga je navika stranih turista da kupuju u trgovačkim lancima u koje imaju povjerenja u svojim državama stoga se još jednom pokazuje da je domaći kupac najbolji i najvjerniji kupac’, kaže Segarić.

U tom smislu evo još jednog izazova pred udrugom Volim domaće – učiniti da povjerenje koje su im darovali Zadrani pretoče i na strance. Zašto Seljačka tržnica, osim što je poljoprivredna ne bi postala i - turistička atrakcija.