U HRT-voj rubrici "O reformi iz prve klupe" provjerili su kako na tu promjenu gledaju oni koji je provode. Vlatka Ciglenečki učiteljica je koja 30 godina radi u nastavi, i kaže kako je jedna od najboljih odluka da se prvašiće ne maltretira i s tiskanim i pisanim slovima u prvom razredu.

'Umjesto 30 slova mi smo učili 120 slova. Drago mi je da nam sada ostaje mnogo vremena za to što je bitnije, a što je bilo zanemareno prije, a to je čitanje, komunikacija', smatra Ciglenečki, učiteljica u osnovnoj školi Krapinske Toplice. Trideset velikih tiskanih, isto toliko malih, pa pisanih velikih i malih, računica je jasna o kojoj se, kažu nam, prije malo razmišljalo.

'Nema tolikog pritiska mi smo u prvoj varijanti 60 sati morali potrošiti samo na obradu slova, sada je to puno ležernije imamo priliku ubaciti i sadržaje medijske kulture, više vremena imamo za usmeno izražavanje, smatra Gordana Korunda, učiteljica u područnoj školi Gregurovec, OŠ Krapinske Toplice.

Rea ide u treći razred, a njezina sestra u prvi, dijele ih par klupa. Pitali smo nju za mišljenje o slovima što je bolje. 'Pa možda čak i sestrino, sad će naučiti sva tiskana, pa pisana i sve korak po korak', rekla je Rea. Čitanje i pisanje kao sastavni dio kurikula u 1 i 2 razredu ima svoju znanstvenu podlogu u znanstvenom projektu koji je trajao 6 godina na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu.

I dok neki tek u školi uče čitati i pisati slova, neki dolaze u prvi razred s predznanjem, no i tu postoji problem. 'Stigli su s predznanjem čak su znali i pisati slova, ali to je ono što je nama problem, jer su često ta slova krivo naučena i pisana i mi ispravljamo', objašnjava Ciglenečki. A to je problem koji se ponavlja godinama, samo što, kažu učitelji, sada imaju mnogo više vremena da ih nauče, isprave i vježbaju s njima. Usto, dodaju dvije godine temeljito pišu, drže olovku u ruci, a ne tipkovnicu.