Na parnici protiv osam banaka koje je zbog valutne klauzule u švicarskim francima i jednostrane promjene kamatne stope tužila udruga Potrošač, automehaničar Božo Ivošević ispričao je da je 2006. u Privrednoj banci uzeo dugoročni stambeni kredit u iznosu od 137.000 franaka a da sada, nakon 80 plaćenih rata, njegova ukupna obveza iznosi 208.142 franaka, od čega na glavnicu otpada 122.000 a na neotplaćene kamate 86.000 franaka.

Banka mu je, kaže, nudila kredit u eurima i francima, a on se nakon raspitivanja, odlučio između 40-ak varijanti kredita u švicarcima za kredit za mlade u toj valuti koji je tada bio na akciji.

Prije sklapanja ugovora u banci je pitao zašto je kredit u francima povoljniji a bankarica mu je rekla da su u inozemstvu pronašli jeftiniji izvor financiranja što im omogućuje da klijentima ponude povoljniju kamatnu stopu. Kazala mu je također da se usporedbom tečajeva eura i švicarca može uočiti da euro oscilira a da je švicarac stabilan. To mu je bilo prihvatljivo, ali se ipak telefonom raspitivao i kod jedne službenice u Hrvatskoj narodnoj banci koja mu je slično odgovorila i rekla da i ona razmišlja da uzme kredit u švicarcima.

Rata mu je do sredine 2007. ostala u početnim okvirima, ali je na vrhuncu rasta tečaja franka 2011. dosegnula 5018 kuna a sada iznosi 4600 kuna. Prema izračunu svjedoka, rata mu je viša za 53 posto.

Mjesečne rate kredita povisile su i kamatne stope koje su svjedoku povećane četiri puta. S početnih 4,15 posto kamata mu je bez objašnjenja povećana na 6,10 posto, a nakon toga je počela opadati.

Svjedok tvrdi da mu u banci nisu po točkama objašnjavali uvjete ugovora. Za valutnu klauzulu rečeno mu je da je to nužnost jer je kuna "rizična" valuta, a za promjenjivu kamatnu stopu da i njemu može ići u korist.

Tvrdi također da u Večernjem listu od 30. ožujka 2006. "nažalost" nije vidio oglas u kojem je Privredna banka savjetovala građane da je dugoročne kredite povoljnije uzeti u eurima.

No, prisjetio se da je da je u vrijeme podizanja kredita na televiziji išla reklamna kampanja u kojoj se uzimanje kredita u francima prikazivalo "izuzetno povoljnom prilikom".

Tvrdi da prije 2009. nije dobio ponudu od banke da bez naknade konvertira kredit u eure, a kasnije je to odbio jer mu je banka kojoj više nije vjerovao nudila da se ukupno dugovanje pretvori u glavnicu, a on nije želio iz lošeg prijeći u još gore stanje.

Ekonomist Nenad Zonjić, koji je 2006. u istoj banci uzeo kredit od 157.000 franaka sada je na ime glavnice i kamata dužan 208.000 franaka. Rata mu je porasla s početnih 4603 kune na 6144 kune krajem 2011. Kamata mu je bez objašnjenja rasla dvaput, a trenutno iznosi 5,05 posto dok mu je na početku bila 4,15 posto. Kasnije smanjenje kamate, kaže, nije mu smanjilo rate zbog rasta franka.

Ni on nije vidio oglas u novinama niti su ga upozorili na to u banci, no on kaže da je svjesno uzeo kredit.

Na upit opunomoćenika banke zašto se odlučio za franak kazao je da ga je smatrao stabilnim. Kredit je kaže uzeo svjestan rizika ali je zbog povećanja kamata bez obrazloženja izgubio povjerenje u banku. Njegov problem je što je platio ogroman novac a ne zna kolika će mu rata biti sutra ni za sedam godina.

"Ovaj proizvod je bila varka, to je moj nedvojbeni utisak", zaključio je svjedok.

Opunomoćenici osam tuženih banaka Zagrebačke, Privredne, Erste, Raiffeisenbank, Hypo Alpe-Adria-Bank, OTP, Splitska i Sberbank (bivša Volksbank) tražili su da se ročište zatvori za javnost uz objašnjenje da ako klijenti budu iznosili podatke javno da to i oni mogu učiniti. Na isključenje javnosti pristala je samo jedna svjedokinja ali, kako je rekla, da zaštiti sebe a ne podatke.

Predstavnici banaka podneskom su prigovorili sucu da je na prošloj parnici izašao iz okvira tužbe.

Rasprava se nastavlja u ponedjeljak saslušanjem klijenata RBA i Erste banke.