Politički vrlo riskantna odluka sindikalnih vođa da prekinu pregovore s Vladom o izmjenama Zakona o radu (ZOR-a) i započnu prikupljanje potpisa s ciljem raspisivanja referenduma na kojemu bi se građani izravno

izjasnili o spomenutim izmjenama ZOR-a, čini se da će bitno promijeniti odnose političkih snaga u hrvatskom društvu.

S jedne strane, ojačat će političku poziciju i ugled sindikalnih vođa i vjerojatno motivirati one zaposlene građane koji dosad nisu bili učlanjeni u sindikate da se učlane i dadu snažniju podršku sindikalnim akcijama nego što su to činili dosad.

S druge strane, Vlada je svojim netaktičnim postupcima u proceduri pregovaranja sa sindikatima njima omogućila da na neki način testiraju raspoloženje građana u odnosu na Vladinu politiku u cjelini.

Ukoliko nakon kontrole potpisa onih koji su podržali inicijativu za održavanje referenduma ta inicijativa bude dobila potrebnu podršku građana, slijedi procedura raspisivanja referenduma, što treba učiniti Sabor. Prema ustavnom tekstu, referendum bi trebao biti zakazan u roku od 30 dana. Međutim, budući da je Sabor 16. lipnja 2010. godine usvojio ustavne promjene koje se odnose i na održavanje referenduma, Vlada - odnosno saborska većina - mogla bi otezati s njegovim raspisivanjem. Ustavnim promjenama izmijenjeni su uvjeti za održavanje odnosno za uspjeh referenduma. Prema dosadašnjoj odredbi, za uspjeh referenduma bilo je potrebno da za referendumsko pitanje glasuje natpolovična većina svih upisanih birača, a prema novoj je potrebna većina glasova birača koji su izišli na referendum.

Prethodno pitanje oko kojega će se voditi rasprava jest po kojoj odredbi će se održati ovaj referendum. Predstavnici Vlade već su izjavili da bi se on trebao održati prema staroj odredbi, i to zato što je sakupljanje potpisa za održavanje referenduma započelo prije usvajanja ustavnih promjena. Neki stručnjaci ustavnog prava (primjerice profesor Branko Smerdel) smatraju suprotno. Po Smerdelovom mišljenju, Sabor je već trebao donijeti prateće zakonske propise u koje bi se unijele promjene koje nameću nove ustavne odredbe. U odnosu na referendum, to bi značilo učiniti izmjene u Zakonu o referendumu.

Sve u svemu, zbog ovih okolnosti može se sljedećih dana i mjeseci očekivati političko nadmudrivanje, što pak održavanje referenduma može odložiti na neodređeno vrijeme. Takva atmosfera neće stimulirati predstavnike sindikata da pristanu na nastavak pregovora s Vladom i poslodavcima i time će biti zaustavljen proces provedbe ekonomskih mjera bez kojih Hrvatska neće moći izići iz duboke ekonomske krize.

Velik odaziv na potpisivanje inicijative za raspisivanje referenduma pokazuje da građani nisu zadovoljni načinom na koji aktualna Vlada vlada. Posebno nisu zadovoljni činjenicom da Vlada nije spremna teret izlaska iz krize ravnomjerno raspodijeliti na sve građane (posebno ne na one najbogatije). Time je ona izgubila moralni kredibilitet koji je nužan da građani pristanu na žrtve koje treba podnijeti u sljedećem razdoblju kako bi se izišlo iz krize.

Taj nedostatak moralnog kredibiliteta kod ove Vlade proizlazi i iz toga što se ona po svom kadrovskom sastavu bitno ne razlikuje od obje Sanaderove vlade, koje su skoro šest godina vladale ovom zemljom i dovele je u gotovo bezizlaznu situaciju.

Pored toga, naprasni odlazak Ive Sanadera iz hrvatske politike i s funkcije predsjednika Vlade i HDZ-a doveo je u prilično nenormalno stanje HDZ kao najveću stranku u aktualnoj Vladi. Teško je očekivati od takve stranke da zemlju izvuče iz duboke ekonomske i društvene krize. Mislim da takvu stranku treba poslati u opoziciju kako bi sredila svoje redove.

Zbog svih navedenih razloga, prijevremeni parlamentarni izbori su daleko bolje rješenje nego održavanje referenduma. Nova Vlada s novim ljudima (ministrima), kao i jasno definiranim programom izlaska iz krize te pravično raspodijeljenim teretom izlaska iz krize na sve slojeve hrvatskog društva može dobiti snažniju podršku većine građana od one koju ima aktualna Vlada.