Pomnije analize govore kako je negativni trend započet još u srpnju izuzetno neuspješnim putovanjem u inozemstvo koje je ostavilo loš dojam zbog niza Romneyjevih gafova. Zatim je uslijedila republikanska konvencija na kojoj je ključne političke poruke zasjenio Clint Eastwood svojim performansom s praznim stolcem u kojem je oštro napao predsjednika Baracka Obamu. Sadašnji je pak predsjednik, zahvaljujući dobro odabranim govornicima (hispanoamerički gradonačelnik San Antonija, pa zatim sjajni Bill Clinton i onda izvrsna prva dama Michelle) uspio demokratsku konvenciju pretvoriti u točku preokreta nakon koje mu počinje rasti podrška javnosti i po prvi puta pretječe Romneyja po primljenim donacijama.

Potom slijedi Romneyjev neprimjeren napad na Obamu nakon što su u Libiji izbili neredi pred američkim konzulatom u Bengaziju u kojima je ubijen američki ambasador. Javnost je Romneyju zamjerila takav istup i kaznila ga novim padom u anketama. A vrhunac svega je bila objava videozapisa (za što je zaslužan unuk bivšeg predsjednika Jimmyja Cartera) s jedne donatorske večere iz svibnja na kojoj je Romney izjavio kako on ni ne želi da za njega glasa 47 posto Amerikanki i Amerikanca koji podržavaju Obamu jer oni svi žive od vladinog novca. I ne samo to, Romney nakon objave tog videa nije nimalo reterirao, već je ostao čvrsto uz izrečeno.

Usto, u javnost su procurile informacije da u njegovom izbornom stožeru vlada izuzetna netrpeljivost među članovima i sve to duboko zabrinjava republikanske stratege. Naime, poznato je da i dio republikanaca nije sretan odabirom Romneyja za kandidata zbog njegove vjere (mormon), ali i zbog činjenice da je riječ o izuzetno bogatom čovjeku koji će teško moći privući srednji sloj (i tu je napravio gaf raspravljajući o tome koliko zapravo treba zarađivati da bi se postalo članom srednjeg sloja - on je, jasno, tvrdio da je 200.000 dolara godišnje premalo).

Kad se prije par mjeseci pojavio na jednom skupu Afroamerikanaca, bio je javno izviždan, a ne stoji bolje ni među hispanoameričkim glasačima. Njegovo protivljenje pobačaju ga približava kršćanskim glasačima, ali dijelu njih također smeta njegova vjera.

Neki su pak republikanski kandidati, za razliku od šuškanja stranačkih stratega, zaključili da im Romney može ozbiljno smetati u osvajanju mjesta u Kongresu te su se javno od njega ogradili. Tako je senator Scott Brown iz Massachusettsa rekao da 'ne vidi svijet na isti način' kao i Romney. Linda McMahon, republikanska kandidatkinja za Senat iz Connecticuta, također je javno poručila kako se ne slaže s 'insinuacijama guvernera Romneyja da 47 posto Amerikanaca vjeruje da su žrtve koje ovise o brizi vlade. Znam da velika većina onih koji se sada oslanjaju na vladu ne žele biti u takvoj situaciji.' Dakle, što dalje od Romneyja i njegovih pogubnih izjava.

U taboru republikanskog kandidata pak pokušavaju umiriti stranačku bazu i tvrde kako je još dovoljno vremena, da je do izbora još 48 dana, što je u politici cijela vječnost. Velike nade polažu u debate - prva će biti 3. listopada u Denveru - i nadaju se da će ondje konačno uspjeti okrenuti sadašnji trend i preteći Obamu. No, za to je potrebna vrlo uvjerljiva pobjeda u debati, a za nju se vrlo ozbiljno pripremaju i u demokratskom taboru koji je dodatno osokoljen informacijom da Obama vodi u tri od desetak ključnih saveznih država za izbornu pobjedu: Virdžiniji, Wisconsinu i Coloradu. Ako pak uspije uhvatiti još i Ohio i možda Floridu, pobjeda mu neće izmaći iz ruku.